Joe Henry producirao je posljednji studijski album Billyja Bragga, odlični ‘Tooth & Nail’ iz 2013. godine, i tako je rođeno prekoatlantsko prijateljstvo koje se osim na opsesiji glazbom temelji i na ljubavi prema željeznici.
“Čak bi i Springsteen priznao da kad u pjesmi spomeneš automobil, to je tek auto,” kaže Joe Henry. Ali vlakovi – to je već druga priča. Željeznica je spojila stari zapad, bila je više od prijevoznog sredstva, bila je izvor informacija bila je krvožilni sustav stare Amerike i tradicija folk glazbe koja je nastajala u tom formativnom razdoblju američke kulture nije mogla izbjeći vlak kao pojam nadahuća. Vlak je predstavljao i način bijega od briga koje su tištile čovjeka, bijeg u neko bolje sutra na nekom drugom mjestu, slično kako je vjera tješila tog istog čovjeka da će ovozemaljske muke biti zaboravljene na nekom drugom svijetu. Željeznica je tako predstavljala neku vrstu ovozemaljske eshatologije, karta za vlak bila je simbolom karte za raj na zemlji.
Britanac Billy Bragg i Amerikanac Joe Henry krenuli su na put od Chicaga do Texasa (tzv. ruta Texas Eagle) od preko tri i pol tisuće kilometara u trajanju od 65 sati, te na tom putu po kolodvorima, peronima i čekaonicama snimili trinaest pjesama koje čine album “Shine a Light”. Riječ je o pjesmama od kojih je svaka izravno vezana za vlakove, a njihovi autori su najveća imena američke folk glazbe: Leadbelly (“The Midnight Special”), Hank Williams (“Lonesome Whistle”), Woody Guthrie (“Hobo’s Lullaby”) i brojni drugi. Ima tu tradicionalnih neizbježnih općih mjesta (“John Henry”, “Railroad Bill”), kao i recentnijih pjesama koje su proslavili pop pjevači kao što su Glen Campbell (“Gentle on My Mind”) i Gordon Lightfoot (“Early Morning Rain”).
Velik dio uvrštenih pjesama snimio je i Johnny Cash u “American” fazi. Jedna od njih je i “The L&N Don’t Stop Here Anymore”, koja predstavlja jedan od glavnih vrhunaca ove vrijedne ploče. Bragg i Henry su na njoj postigli jednu mračniju dubinu koju začudo Cash nije dobio, a Billyjev bariton na njoj ima jednu finu baršunastu kvalitetu koja ovu vokalnu izvedbu plasira među njegove najbolje. Njemu se suprostavlja Henryjev tanji vokal, a zajedno zvuče kao sveci zaštitnici skitnica koje se švercaju na teretnim vlakovima.
Među kuriozitete spada i podatak da su pjesmu još jednog folk diva, Jimmija Rodgersa, “Waiting on a Train” snimili u sobi 414 hotela Gunter u San Antoniju, a blues fanatici znat će da je riječ o sobi u kojoj je Robert Johnson snimio prvi od svoja ukupno dva sessiona u životu. “Pogledao sam ispod kreveta da slučajno vrag nije tamo”, šalio se Bragg u intervjuu za Guardian.
Da su se ova dva glazbena majstora našla u studiju i snimila ove pjesme, već i to bi bilo dovoljno da album bude izvrstan. Ali činjenica da su pjesme snimljene na putu, u pokretnom studiju i pred ljudima koji čekaju vlakove čine cijelu stvar utoliko čarobnijom i vrijednijom. Do slušanja na nekom drugom kolosjeku!
Ocjena: 9/10
(Cooking Vinyl, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
