Novi album bubnjara iz trija Medeski, Martin & Wood najviše pluta na mračnijim valovima atmosferske glazbe koja nadilazi uobičajene žanrovske podjele.
Bubnjar Billy Martin javnosti je vjerojatno ipak najpoznatiji kao jedna trećina avangardnog bruklinškog jazz funk sastava Medeski, Martin & Wood koji djeluje još tamo od početaka devedesetih, ali usporedno s matičnim sastavom vodi i samostalnu karijeru u kojoj ponekad nastupa pod pseudonimom illyB, a ponekad se potpisuje punim imenom, kao što je slučaj na njegovoj najnovijoj ploči “Guilty” objavljenoj prije mjesec dana na njegovoj vlastitoj etiketi Amulet Records, inače specijaliziranoj za udaraljkašku, avant i eksperimentalnu glazbu.
Njegova dosadašnja solo izdanja bila su mahom upravo iz takvih glazbenih područja, a često su bila izrazito izazovna te mnogima na samom rubu slušljivosti, poput recimo lanjskog naslova “Meshes”, ili pak filmskih i inih soundtrackova, što “Guilty” izdvaja kao rijedak primjerak Martinovog albuma koji je više u skladbu s izričajem koji gaji u triju s kojim je postao popularan. Da je tome tako potvrđuje i pjesma koja je izdvojena kao singl, “Geek Love” na kojoj mu gostuje njegov stari suborac iz benda, klavijaturist John Medeski, no kao najistaknutiji suradnik na ovoj ploči se ipak ističe genijalni gitarist Marc Ribot koji se pojavljuje na čak pet od jedanaest pjesama s albuma.
Ribot i Martin surađivali su već na nekim od projekata eklektičnog skladatelja Johna Zorna čiji se utjecaj može lako iščitati i na mnogim pjesmama s “Guilty”. Među najuspješnijima od njihovih pet suradnji na albumu svakako se izdvaja “Home Beat Home” koju osim opčinjujućeg Martinovog groovea i atmosferične Ribotove gitare krasi i meksička truba koju svira njujorška glazbenica Alexandria Smith. Na drugim mjestima, pak, poput nabrijane “Hair Braid”, Ribot iz rukava vadi zvukove kakve je znao svirati u najboljim danima karijere provedene s Tomom Waitsom, a i sama pjesma stoji na ritmičkim temeljima kakve je Waits koristio na nekima od noćnih mora s albuma kao što su “Blood Money” (prva na pamet pada “God’s Away On Business”) ili pak “Bone Machine”.
“Guilty” ipak najviše pluta na mračnijim valovima atmosferske glazbe koja nadilazi uobičajene žanrovske podjele, te kombinira džezerske utjecaje s instrumentalnim surf rockom, kao primjerice u skladbi “Lonely Surf”, najduljem broju s albuma u kojem ponovno briljira Ribotova gitara, ili pak smirujuće pseudoelektronike kakvu primjerice predstavlja završna “Tides” na kojoj se ističe električna harfa koju svira Jen Liu.
Većina je pjesama nastala na osnovi Martinovih rifova napisanih na bas gitari, preko kojih bi dodavao bubnjeve i udaraljke stvarajući temelje ovih kompozicija. Produkciju potpisuju sam Martin i Rob Reinfurt koji jedini uz njega svira na svim pjesmama, od kojih ni jedna ne prelazi trajanje od pet minuta. Album tako završava nakon ugodnih 36 minuta koje će vas sigurno pozvati na ponovno slušanje.
Ocjena: 8/10
(Amulet Records, 2020.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
