Onoliko koliko je Woods briljantan riječima, producent Preservartion je briljantan podlogama, jer “Aethiopes” je zvukovni univerzum za sebe, postoji samo i jedino na toj ploči, a stoji velikim djelom zasebno od svega ostalog što se u današnjem hip-hopu i rapu može čuti.
“Aethiopes” je, suvremenim rječnikom, najkompleksniji ovogodišnji content u dubokoj kanti zatupljujućeg suvremenog smeća gdje ruku treba gurnuti do lakta da bi ga se izvuklo, a onda se još i potruditi zadržati attention span dulji od osam sekundi, što je prema istraživanju Microsoft Corp-a iz 2015. samo nekoliko sekundi više od slavno glupe, ali zavodljivo lijepe zlatne ribice koja bi, da nije glupa kao što jest, da ne živi u akvariju i ima ruke, odlično izgledala na Instagramu što vjerojatno i jest razlog zašto smo tu gdje jesmo – zlatne ribice su najzad dobile palčeve, a Internet nije briga i to vjerojatno onoliko koliko i sam Billy Woods brine hoće li itko razumjeti što se na ovom albumu uopće događa.
Ipak, da bismo razumjeli i Woodsa i “Aethiopes”, prvo treba razumjeti odakle Woods dolazi jer ovdje je sve važno, a mit odvajanja umjetnika od njegova stvarnoga života tu naprosto ne prolazi. Dakle, Billy Woods, rođen u Washingtonu; majka podrijetlom s Jamajke, profesorica engleske književnosti; otac doktor filozofije, marksist, aktivan u oslobodilačkom ratu u Zimbabveu 60-ih i 70-ih godina prošloga milenija, kasnije član tamošnje vlade; Woods propali student s Howarda, član njujorške hip-hop scene još od 90-ih; početkom novog milenija osniva Backwoods Studioz pod čijom etiketom i izdaje prvi album; objavljuje desetak albuma koji se nalaze na listama “najboljih albuma koje nitko nikada nije i neće čuti”; 2012. proviruje iz velegradskog podzemlja poput nekakvog vampirskog štakora i izbacuje remek-djelo “History Will Absolve Me” koje nitko također nikada nije čuo, a koje danas ima kultni status zahvaljujući reperima-blogerima koji su ga popularizirali pa se onda vraća deset godina kasnije, ovaj put poput Pobjednika Crva, i ponovno gmiže iz kanalizacije Velike Jabuke s još novog biserja za svinje. Ako je New York Gotham City, a Billy Woods je Joker…
…Billy Woods je suvremena verzija blata u kojeg je Gil Scott-Heron zagazio još 1970. godine s albumom “Small Talk at 125th and Lenox”, no ovaj put to nije neka oprezna intelektualistička spoken word poezija naslonjena na crnački aktivizam iz vremena kada je jedva postojala oprezna intelektualistička spoken word poezija naslonjena na crnački aktivizam, već izvrsno intertekstualno umjetničko djelo koje je svjesno vremena u kojem nastaje, vremena u kojem je format albuma mrtav, na radiju koji više ionako nitko ne sluša svira zatupljujuće suvremeno smeće, a zlatne ribice s palčevima kolo vode i to u nepovratnu propast kolektivne kognitivne (ne)moći naše civilizacije. Heron je udario temelje, Woods je izgradio palaču, a “Aethiopes” nije album, nego jedna 39-minutna pjesma proroka koji baš poput onoga na Gori nema mikrofon, a publike je previše pa ga naposljetku nitko ne čuje, osim možda nekolicine iz prvih redova.
Zvukovno je “Aethiopes” (kako ga opetovano zovem u nedostatku točnije definicije toga što on zapravo jest pa zato, eto, ima etiketu glazbenog albuma) svojevrsni rap à la Miles Davis, no nikako zato što zvuči kao Milesov propali pokušaj snimanja glazbe kakvu je čuo da na ulici slušaju fellow kids kad je 1991. ljeti imao otvoren prozor svog stana u New Yorku (a koju danas znamo kao vrlo loš album “Doo-Bop”), nego zato što je revolucionarizirao i redefinirao žanr kao takav, baš poput Milesa u nekim mlađim i uspješnijim danima. Onoliko koliko je Woods briljantan riječima, producent Preservartion je briljantan podlogama, jer “Aethiopes” je zvukovni univerzum za sebe, postoji samo i jedino na toj ploči, a stoji velikim djelom zasebno od svega ostalog što se u današnjem hip-hopu i rapu može čuti. Nije novost da su spomenuti žanrovi posebno podložni utjecaju jazza, no ovo nije jazz, ali istovremeno zvuči više jazz od jazza, a skromna teza potpisnika ovoga teksta da se jazz nije tek skrio u rap i hip-hop, nego da će rap i hip-hop s vremenom postati novi jazz, mogla bi se za nekoliko godina pokazati točnom, barem ako je vjerovati ovakvima poput Woodsa…
… Woodsa koji se ne sluša, nego se čita (i u doslovnom i u interpretativnom smislu interpretacije nekog umjetničkog djela) ili bi se barem trebao čitati otprilike kao što se čita Nabokovljeva Blijeda Vatra, gdje ovoga puta slušamo ep, a indeks su tekstovi otvoreni na ekranu, odmah uz biografiju autora, stvarnu ili izmišljenu. Intertekst koji je pred nama, agresivno i jasno zalijepljen na zvučnu podlogu, tematski se čini poput osuvremenjene urbane verzije T. S. Eliota i njegove Puste Zemlje jer smo, baš kao u Eliotovom slučaju, primorani dešifriranju već od samog naslova. “Aethiopes” je stari evropski naziv za žitelje Afrike što daje naslutiti smjer u kojem se stvar razvija jer ovo nije album, nego narativ, a povijesno vrijeme miješa se sa sadašnjošću u općenito vrijeme u kojem se protagonist probija kroz žrvanj povezanosti svih stvari sa sviju stvarima, a svaki je stih očita ili skrivena referenca na nešto treće pa se u istom dubokom košu za smeće nalaze Wonder Woman, Ozymandias (starogrčko ime za faraona Ramzesa), Joanne Chesimard (pravim imenom Assata Shakur), Nakukodonozor, Little Sambo, Mark Twain, Marx, Mohammed Atta ili pak zigurati na Nilu odmah do Amsterdama i Harlema gdje se govori engleski i afrikaans, a vruće je toliko da čovjek pomisli da bi mogao upucati Arapina dok Clarence 13X (pravim imenom Clarence Edward Smith) propovijeda, a protagonist se u prustovskoj maniri prisjeća svađe svojih roditelja iz dječačkih dana. Upravo je to svevremenost i bezvremenost ‘Aethiopes’ univerzuma, nova Pusta Zemlja, njujorški kronotop koji podsjeća na vlažni zadah hotelskih dvorišta francuskih naturalista, igra značenja i igra imena gdje se sve zove svojim jednim ili drugim, ali pravim imenom, žrvanj koji slušatelja i čitatelja uvlači u dezorijentirajući umjetnički svijet nadolazećeg metaversa. Remek-djelo.
Ocjena: 10/10
(Backwoodz Studioz, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
