‘Bistro na rubu šume’ (Vol. 1 i Vol. 2) – osvježavajući indie povjetarac

S vremena na vrijeme dogode se kompilacije koje fotografiraju trenutak vremena kojem se kao slušatelji vraćamo i držimo ih značajnima. ‘Bistro na rubu šume’ ima taj potencijal…

'Bistro na rubu šume - Vol. 2'

Bitipatibi je još jedno beogradsko ime na kompilaciji – bend orijentiran prema shoegazeu također predstavljen sanjivom pjesmom „Andrija“. Taj sanjarski niz u pravom trenutku prekida „Going Mad“, hermetični blues podebljan ritam mašinom od zagrebačkog najproduktivnijeg i najtvrdoglavijeg DIY bluesera Adama Semijalca aka Bebe na Vole – istinskog, ne samo gitarskog, genijalca koji stvarno zaslužuje udivljenje jer i dalje odbija unovčiti svoje zlatne prste na ‘mračnoj’ estradnoj strani. Žen s pjesmom „Šuma, mačka, gospođa i prozor“ su imali tu (ne)reću da su po redoslijedu nakon Bebe na Vole. Jest da je to ‘you can’t beat pro’ situacija, ali i jedan od onih istovremeno nesavršenih i šarmantnih ‘b side’ momenata o kojem je bilo riječi na početku recenzije. Kimiko s „Monster“ i Irena Žilić s „Days Of Innocence“ će vas svojom kvalitetom na trenutke navesti na to da imate osjećaj slušanja strane, a ne domaće indie kompilacije, ali u onom najboljem svjetlu. Slijedi Marinada i pjesma „Tko kaže A“ koja vraća na loptu u domaći teren, u Ionescom pogonjeni svijet postpsihodelije – solidan kontemplativni kontrapunkt posljednjoj „Želim biti strejt“, kabaretskoj provokaciji benda U pol’ 9 kod Sabe, ujedno jednom od najzanimljivijih predstavnika domaćeg lezbijskog rocka (ako uopće postoji taj žanr). No taj bend u ovom trenutku ima itekako smisla, ne samo za LGBT populaciju, već za domaću scenu općenito – za tako nešto treba imat mudu iako ih po fizionomiji 90 posto te grupe nema.

Na „Vol. 1“ je situacija drugačija, ali nipošto nije nalik onoj izreci o prvim mačićima. „Vol. 1“ otvara „Opet“ Nine Romić i tu je sličan osjećaj kao s Bebe na Vole na drugoj kompilaciji, Nina je naša Joan Baez po količini izbačenih emocija i njena pjesma u startu podiže letvicu očekivanja jako visoko. Dakle daleko bolje otvaranje od „Vol. 2“, ali i istovremeno rasklimavanje spone s onim što slijedi, a to su „Promjena“ grupe Felon i „Bijeg“ grupe Mika Male. Felonova težnja vokalnoj disharmoniji ipak je preveliki kontrapunkt himničnoj Nini.

Cijelu stvar na tračnice vraća „Whisper“ beogradskog Stray Dogga. Čini se da je upravo njihov indie folk trebao doći nakon pjesme „Opet“ zbog boljeg balansa. No vrag će ga znati kad „Ne sjećam se kiše“ zagrebačkog Svemira nastavlja dobar fluidni niz. Radost! i pjesma „Da“ otvaraju novu hipnotičku dimenziju – funk. Wooden Ambulance i „Let It Go“ upućuju da Willard Grant Conspiracy ima i srpske pandane, da bi Miki Solus s „Mrtav je Johnny“ u potpunosti zavladao drugom polovicom kompilacije. Njegov akustični rep pršti od maštovitosti i humora. Može se reći da je popušio srž onog šlifa koji je Beck imao na početku svoje karijere. Minijatura „Voli“ zagrebačkog kantautora Zvonimira Varge sasvim solidno odrađuje ulogu intra posljednjoj „Valcer za kraj“ varaždinsko-zagrebačkog sastava Seine. Slična formula zatvaranja kompilacije ponovljena je i na „Vol. 2“ s pjesmom U pol’ 9 kod Sabe, samo što je Seine na tragu američkog freak folka.

Objedinjavanje regionalne indie scene putem ovih kompilacija jest odličan i odlučan potez. Eksperiment je svakako uspio, bez obzira na eventualni komercijalni ishod. Još samo da u ove ljetne dane postoji bistro kraj šume koji bi puštao ovakvu glazbu koja bi se miješala s osvježavajućim šumskim povjetarcem pa da kontinentalac koji potpisuje ove retke ni jednog trenutka ne pomisli na more.

Ocjene:

Bistro na rubu šume Vol. 1: 7/10

Bistro na rubu šume Vol. 2. :8/10

(Samizdat, 2013.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X