Biti glazbenik u covid-19 okolnostima (4. dio) – aktivni u stanju sveopćeg mirovanja

Četvrti nastavak feljtona odnosi se uglavnom na sve ono ‘drugo’ u životu glazbenika što se ne tiče nastupa uživo. Naime, i tu ima puno posla.

(Foto: Zoran Stajčić)

Ako ste pandemiju koronavirusa kao glazbenik dočekali nespremno, jer drukčije niste ni mogli, možda je ovo pravi trenutak za napraviti reda u segmentu u kojem ga ima jako malo, kad je riječ o domaćim glazbenicima. Sljedeći retci osmišljeni su kao vodič kroz elemente na kojima bi trebalo poraditi. Neke od preporuka su došle kroz istraživanje za ovaj feljton, ali dosta toga je i ‘talog prakse’ iz dugogodišnjeg iskustva bavljenja poslom glazbenog novinara tj. nekog tko općenito prati scenu.

Komunikacija izvan glazbenih okvira

Jedna od najvećih razlika između domaćih i stranih bendova jest nedostatak općih podataka, a to je nešto što ne zahtijeva novčane izdatke koliko nešto truda. Konkretno, brojni strani izvođači imaju ažurirane profile na Wikipediji, a puno domaćih izvođača čeka da im Wikipediju vodi netko ‘fantomski’ drugi, ako se taj uopće i pojavi, i da je uz sveopći nedostatak podataka o njima ujedno i razlog za nervozno piljenje u novinare koji im na osnovu toga postavljaju nemušta opća pitanja u rangu od: „Kako ste se upoznali“, do „Kad ćete objaviti novi album?“. Nakon YouTubea , Wikipedija je prvo mjesto gdje će novinari potražiti glazbenike jer novinarima uvijek trebaju informacije.

To je i važan oblik jedne druge vrste predstavljanja. Okušajte se u kratkom pisanju priče o sebi i svom bendu, vodite historiografiju članova urednom, posložite zanimljive citate o vama, opremite linkovima i stavite po mogućnosti dobre fotografije za medijsku upotrebu (dakle neopterećene autorskim pravima ili ustupljene u tu svrhu uz dozvolu autora). U internetskom svijetu zasad niti jedna društvena mreža ne nudi preglednost kakvu ima Wikipedija upravo za konkretne podatke o vama kao autoru/autorici ili sastavu. Treba imati na umu da službene internetske stranice i profili na društvenim mrežama glazbenika služe za komunikaciju s publikom, a ne s ljudima iz medija. Identična situacija je i s Bandcamp profilima.

Ono što većina ne razumije općenito jest da i medije i publiku zanima priča o umjetnicima. Medijski prostor je skup i ograničen, ljudska pažnja sve kraće, a informacija sve više. Vi djelujete, tj. komunicirate unutar tih parametara. Pronađite i razvijte priču o sebi, a na koncu možete je i izmisliti. Nije to samo puko bildanje imidža, već i vježbanje fokusa u tome kome se uopće obraćate i tko vam je publika. Nikad ne zaboravite da vas je osobno pored glazbe nekim umjetnicima još snažnije privukla upravo njihova priča.

Fotografije i video uratci također spadaju u taj oblik komunikacije. Uz to oni su i snažni odašiljači imidža i vaše poruke. Koncertna neangažiranost, ili pak u debelo smanjenom obimu spram prijašnjih godina, daju prostor upravo strategijama oko spomenutog. To je dobro vrijeme za analizu eventualnih prijašnjih pogrešaka i radu na njihovom otklanjanju.

Online kućni nastupi

„Mislim da smo se zajebali s tim. Svi su to radili. Kvaliteta je očajna. I svi smo tu nekvalitetu pustili u eter besplatno.“, rekao mi je nedavno jedan glazbenik čije ime neću ovdje otkriti. Načelno se slažem s njim, a vrijeme je ubrzo pokazalo da lo-fi online nastup nema dovoljno atributa držati interes publike duže vrijeme. Odgovore kad to valja i kad je to opravdanu u glazbenom svijetu pružili su Nick Cave davši „Idiot Prayer“ tj. nastup u praznoj dvorani Alexandra Palace u Londonu na prepaid gledanje i slušanje, a slične nastupe u studijskim uvjetima i izvrsno balansiranim zvukom na van dali su u sličnom prepaid modelu naplate i neki skandinavski izvođači poput švedskog benda Katatonia u periodu lockdowna kad su uživo izvodili nove pjesme. Dakle, može se naplatiti, ali se publici mora ponuditi određen produkcijski nivo, kvaliteta i dakako povod. Konkretno, to iako je kao koncert ne možete kao glazbenik napraviti više puta. To se radi jednom i upravo zbog toga zahtijeva ozbiljniju koncertno-televizijsku produkciju, time i uloženi izdatak koji treba pokriti. To je žeton koji se ne troši olako.

Treba imati u vidu da su se online kućni nastupi brzo ‘ispuhali’ i obzirom na situaciju u kojoj su mnogi radili od kuće, što podrazumijeva i gledanje u monitor cijeli dan, zatim i škole su bile online i nakon cijelog dana gledanja u ekran, online koncerti su nudili još gledanja u ekran s varirajućim ishodom kad je zvuk u pitanju. Trajali su nešto više od mjesec dana. Dobro je da su i toliko uspjeli. Svi smo naučili da online kućni nastupi nikako ne mogu zamijeniti koncerte. Glazbeniku je korisnije utrošiti vrijeme na snimanje i rad čak i na lyrics spotu.

Objavljivanje

Prošlo je nešto više od pola godine i već sad je jasno da će 2020. ujedno biti godina s gomilom neočekivanih i neplaniranih albuma onih najvećih u globalnom glazbenom biznisu, a da se ne govori koliko je publika dobila gratis koncertnih nastupa u online svijetu koje su glazbenici čuvali u ‘bunkerima’ spremnima za neku kasniju, vjerojatno obljetničku, objavu. Jer, koncerata nema i gotovo da ne postoji jaki izvođač koji neće kroz diskografski okvir probati nekako premostiti ovu godinu, a publike ima koliko je ima uz napomenu da je pandemija srušila i postojeću potrošačku moć. Dakle, najveći će se ‘čupati’ kroz diskografiju i medijsku difuziju. Svi drugi ako nemaju uistinu nešto jako za igru u toj neočekivanoj ‘ligi šampiona’ možda bolje da malo pričekaju.

Crveno svjetlo za debitante

Ono što, nažalost, u ovoj godini potpuno treba zaboraviti jest pokušaj debitiranja na sceni. Iz gornjeg teksta je već jasno da je sustav prenapregnut i za etablirane, tj. one koji već imaju svoju publiku. Tko ove godine misli krenuti po prvi put tražiti svoje slušatelje neće to moći u diskografskom smislu, jer rijetko koji izdavači planiraju plasirati nova imena u ovoj situaciji, a tu je još i dodatni problem oko nastupa, pa ti debitanti neće moći opipati bilo publike i predstaviti se na prvoj i najvažnijoj stepenici svake glazbene karijere, a to su koncerti, gdje i glazbeni novinari traže potvrdu kvalitete uživo. Crta se tu, nažalost, podvlači s onima koji su uspješno debitirali u 2019. godini. Naravno da uvijek postoji mogućnost hica ‘jedan u milijun’, ali to bi svakako bila iznimka, a ne pravilo.

Saznajte više:

Kako biti publika u covid-19 okolnostima

Biti glazbenik u covid-19 okolnostima (3. dio) – što kažu sami glazbenici

Biti glazbenik u Covid-19 okolnostima (2. dio) – Što kaže struka

Biti glazbenik u Covid-19 okolnostima (1. dio) – u kolu i vlakiću sa stožerom

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X