‘Black Panther’ – revolucionaran korak naprijed

Marvel i dalje pomiče granice onoga što film o superjunacima može biti. Priča o prvom crnom superjunaku u kojoj su gotovo svi likovi crnci revolucionarna je sama po sebi, ali donosi i neke suptilnije pomake koji ‘Black Panther’ čine boljim od velike većine ostalih Marvelovih izdanja.

  • 12
    Shares
“Black Panther”

Nakon što je režija posljednje instalacije Marvelovog filmskog svemira, trećeg nastavka Thora, povjerena novozelandskom otkačenjaku Taiki Waititiju koji je franšizi donio dašak svog specifičnog ludila i stvorio dosad najzabavniji film u njoj, na red je došao i prvi samostalni film o princu T’Challi, odnosno Black Pantheru. Film je snimio mladi Ryan Coogler, režiser dosad poznat po hvaljenoj drami “Fruitvale Station”, kao i rebootu sage o Rockyju, “Creed”.

Najočitija razlika između “Black Panthera” i dosadašnjih Marvelovih filmova vidljiva je već na prvi pogled. Priča o prvom crnom superjunaku u kojoj su gotovo svi likovi crnci, a radnja je smještena u fiktivnu afričku zemlju Wakandu, koja se razvila bogatstvom temeljenim na vanzemaljskoj tehnologiji, ali skriva to od ostatka svijeta, revolucionarna je sama po sebi, ali donosi i neke suptilnije pomake koji “Black Panther” čine boljim od velike većine ostalih Marvelovih izdanja.

Prije svega, u korist ovog filma ide napokon dobro napisan glavni negativac koji je politički motiviran, a nije tek jedan u nizu kompjuterski generiranih supermoćnih zlikovaca kojima je jedina želja razoriti svijet i svemir. Ime mu je Erik Killmonger, a igra ga stalni glavni glumac u Cooglerovim filmovima, Michael B. Jordan. Killmonger je sin N’Jobua, brata vakandanskoga kralja T’Chake koji je, nakon što se uvjerio u muke crnaca u Americi, izdao svoj narod i pokušao podijeliti njihovu tehnologiju, tj. metal vibranium na kojemu se ona temelji, sa sinovima Afrike kako bi nadvladali svoje tlačitelje u svijetu.

Killmonger se radikalno naslanja na uvjerenja svoga oca i odlazi u Wakandu izazvati novog kralja T’Challu, čuvara tradicije i vakandskog izolacionizma, za krunu. T’Challu dostojanstveno igra Chadwick Boseman koji nas je već oduševio svojom ulogom Jamesa Browna u filmu “Get On Up”, a njegovu djevojku Nakiju oskarovka Lupita Nyong’o. Dodamo li tome i Daniela Kaluuyu, ove godine nominiranog za “Get Out”, u ulozi kolebajućeg W’Kabija, zatim Andyja Serkisa kao divljeg terorista Ulyssesa Klauea, te epizode Angele Basset i Foresta Withakera, jasno je da je zvjezdana moć ovog filma na zavidnoj razini.

Magični elementi priče u manjoj su dozi nego oni tehnološki, pa tako imamo lik T’Challine mlađe sestre Shuri (Letitia Wright iz zadnje epizode posljednje sezone “Black Mirrora”) čija je uloga jednaka onoj Q-a iz serijala o Jamesu Bondu. Film tako sadrži i scenu u kojoj Shuri T’Challi pokazuje tehnološki naprednu opremu, a nakon nje slijedi i cijela sekvenca pucnjave ujužnokorejskoj kockarnici koja se pretvara u adrenalinsku juranjavu automobilima, što sve djeluje kao da je doslovno prepisano iz neke 007 priče. Ako je Shuri T’Challi Q, agent Ross (Martin Freeman) je njegov Felix Leiter, a Coogler kao da se dobro zabavlja s ovim usporedbama.

Uza sve nabrojano, “Black Panther” je i dalje Marvelov film pun scena borbi, specijalnih efekata i umjerene patetike, ali Coogler u sve to unosi i više nego dovoljno svježih i uzbudljivih elemenata koji rukavac svemira koji prati afričkoga kralja čini potencijalno najzanimljivijim u nadolazećim nastavcima ovog filmskog svemira. Jedan od tih elemenata je T’Challina nesigurnost i rasplet u kojemu bivaju poražene metode negativca, a ne njegova ideologija. Dodaju li se svemu tome i vrlo obećavajuće prognoze zarade na kinoblagajnama, sve upućuje na novi uzlet u svijetu blockbustera.

Ocjena: 7/10

(Marvel Studios/ Distributed by Walt Disney Studios Motion Pictures)

  • 12
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh