Psihodelični trip šarolikih riffova koji frca samopouzdanjem idealan je soundtrack za ljetnu vožnju.
Ima nešto magično i privlačno u hard rocku sedamdesetih. Stav, kulerstvo i masivni riffovi iz tog perioda žive i danas u nasljeđu koje je sjajnije no ikad. Pritom ne mislim na tribute bendove poput Grete Van Fleet nego na psihodelične, stoner i doom bendove koji isporučuju ambiciozne albume kao na tvorničkoj traci. U glazbeni DNK tih modernih baštinika groovea utkana je vibra sedamdesetih obogaćena nagrizajućim fuzz efektom i smješta vas u Plymouth Road Runner iz ’68 na čijem retrovizoru visi par krznenih kocki za bacanje dok jurite pustinjom i beskonačnom cestom koja isparava na horizontu. U takvim soničnim bespućima djeluje i talijanski psihodelični stoner trio Black Rainbows koji je nedavno objavio novi album pod nazivom „Superskull“.
Slušajući uvodnu pjesmu „Apocalypse March“ osjećat ćete se kao suvozač Nine Persson u videospotu The Cardigansa za pjesmu „My Favourite Game“. Rizična vožnja u velikom kabrioletu usred ničega, vjetar u kosi i osjećaj slobode – uzbudljive slike i osjećaje evocira zarazni riff kojega gitarist i pjevač Gabriele Fiori nadograđuje s vokalom koji je poprilično sliči glasu Ozzya Osbournea. U temelje intenzivne glazbe Black Rainbowsa ugrađeni su i elementi bluesa s ritam sekcijom karakterističnom za groove bendove kasnih devedesetih i ranih dvijetisućitih, a takav koktel rezultira uzbudljivim zvukom koji obuhvaća šarolik sonični spektar s elementima garagea, funka i svemirske psihodelije.
Pjesme poput „Superhero Dopeproof“ ubrzavaju kabriolet rock ‘n’ roll stavom koji se cijedi iz Fiorievog pjevanja i baraže riffova. Slušajući pjesme novog albuma stječe se dojam da momci iz benda mogu zauvijek proizvoditi masne i inspirirane riffove, a njihovo samopouzdanje možemo zaokružiti Fiorijevom uzrečicom: „I can drive till the outerspace!“, iz istoimene pjesme.
Uz obilje materijala za headbang Black Rainbows na albumu nude i nekoliko mjesta za predah u obliku svemirskog tripa u „King Snake“, kojeg krasi inspirirana solo dionica na akustičnoj gitari, osmominutne psihodelične zvijeri „The Pilgrim Son“ te balade „All The Chaos In Mine“. No to su samo kratkotrajni bljeskovi odmora jer ostatak albuma isporučuje beskompromisni in-your-face stoner rock koji je možda najbolje sažet u sporogorućoj i žestokoj pjesmi prikladnog imena – „Desert Sun“. Jedan od aduta novog albuma je prozračna i uravnotežena produkcija zbog koje pjesme zasluženo zvuče moćno i grandiozno, a svaki efekt koji obogaćuje zvučni zid jasno se čuje u fuziji fuzza i psihodelije.
„Superskull“ je dosad najambicioznije izdanje iskusnog benda koji je u gotovo 20 godina dugoj karijeri izdao ukupno osam albuma. Psihodelični trip šarolikih riffova koji frca samopouzdanjem idealan je soundtrack za ljetnu vožnju užeglim i praznim ulicama grada, dugačkom autocestom do mora ili pustinjskim krajolicima dalmatinskog zaleđa. Samo pazite da vas glazba ne ponese u vožnji kao Ninu Persson.
Ocjena: 8/10
(Heavy Psych Sound, 2023.)