Metal album godine.
U svijetu pop kulture postoji pregršt referenci koje možemo asocirati s prelaženjem ili rušenjem barijera, fizičkih ili umjetničkih. Lokacija koju možemo svrstati u obje kategorije svakako je berlinski glazbeni studio Hansa. Studio koji je otvoren početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća ugostio je desetke kultnih bendova i izvođača. Dovoljno je spomenuti da su u Hansi David Bowie i Iggy Pop snimili albume „Heroes“ i „Lust For Life“, a nakon njih kroz studio su prošli bendovi poput Killing Joke, The Wire, Pixies, Depeche Mode, i Nick Cave sa svojim Bad Seedsima.
Studio je udaljen oko 150 metara od bivšeg Berlinskog zida, a neposredna blizina tog svjetski poznatog zida nekim je glazbenicima sigurno poslužila kao poticaj u prelaženju žanrovskih granica. Među njih se ubrajaju Blood Incantation, death metalci iz Colorada koji su u Hansi snimili „Absolute Elsewhere“, album kojim su preskočili Berlinski zid vlastitog žanra.
Blood Incantation dobili su 2019. značajnu pažnju mainstream glazbenih medija nakon objave drugog po redu albuma „Hidden History Of The Human Race“ koji je uglavnom jednoglasno proglašen najboljim ili jednim od najboljih metal uradaka te godine. Već iz naslova tog albuma razvidno je da se bend bavi tematikom kozmičke širine prema kojoj baždari glazbenu podlogu. Tu podlogu proširili su 2022. objavom EP-ja „Timewave Zero“, albuma ambijentalne elektroničke glazbe čime su zgrozili uskogrudni dio obožavatelja.
Radikalne žanrovske eskapade zapravo su oduvijek dio identiteta benda, a to je potvrdio bubnjar Isaac Faulk: „Dio onoga što našom glazbom pokušavamo učiniti je pomicanje granica ne samo žanra, već i onoga što bi bend mogao biti i što može učiniti.“ U tom smislu, Hansa studio poslužio je kao idealna lokacija za nastavak pomicanja granica unutar uglavnom hermetičnog žanra, a momci iz Colorada otišli su toliko daleko da su obrnuli priču i praktički snimili prog-rock i krautrock album s elementima death metala.
„Absolute Elsewhere“ podijeljen je u dvije dvadesetominutne cjeline, „The Stargate“ i „The Message“, a svaka sadrži po tri pjesme, odnosno tableta koji su krcati frenetičnom dinamikom, te neobičnim i neočekivanim žanrovskim otklonima. Primjerice, već nakon uvodne dvije minute death metal pržiona u prvom tabletu usporava, gitarističke distorzije se gase i prepuštaju mjesto synthevima koji grade atmosferu na estetici progresivnog rocka sedamdesetih. Katarzična kulminacija potom stiže u obliku inspirirane gilmourovske solo dionice na gitari.
Bendu se pak u drugom tabletu pridružuje Thorsten Quaeschning iz Tangerine Dreama, benda koji je u Hansi 1979. snimio „Force Majeure“, kako bi zajedno kreirali svemirsku synth odiseju obogaćenu instrumentima poput flaute i akustičnih gitara. I to je tek početak putovanja koje obrađuje duboke filozofske teme u znanstvenofantastičnom ruhu.
U većini pjesama sekcije i melodije uglavnom se ne ponavljaju što najviše stvara dojam putovanja svemirskim beskrajem. Taj dojam obogaćuje pjevač i gitarist Paul Riedl koji s vokalnim echo efektom zvuči poput kozmičkog čarobnjaka. Usprkos neumoljivom bombardiranju masnim riffovima koji vuku utjecaje iz death, black, groove i thrash metala te melodičnim gitarističkim leadovima, svako toliko naići ćete na melodične oaze kao protutežu distorziranoj brutalnosti. Takav je drugi tablet na „The Message“ strani ploče čiji dijelovi snažno podsjećaju na zvuk Pink Floyda, prvenstveno zbog clean vokala pjevača Riedla.
Iako utjecaji bendova poput Morbid Angela, Deatha, Pink Floyda i Rusha na papiru zvuče nespojivo, četvorka iz Colorada to je učinila na dojmljiv način. Pritom su demonstrirali tehničku i autorsku širinu, a sve je zaokruženo organskom produkcijom zbog čega miks različitih stilova zvuči kao koherentna i smislena cjelina.
Uzbudljivu dinamiku albuma u stopu prate duboki i propitujući tekstovi. „The Stargate“ opisuje prolaznost života, te uništenje fizičke pojave s ciljem stjecanja bezgranične astralne svijesti dok „The Message“ na drugoj strani ploče postavlja ljudskost u korelaciju s prirodom i svemirom. „Što znači biti čovjek?“, pita se Riedl na početku druge cjeline kroz koju se gradi intenzitet za epsko finale u posljednjem tabletu.
Vatromet riffova, zborsko pjevanje i baraža bubnjarskog blast beata pretapaju se u slojeviti odgovor – zvuk ljetnog pljuska i sretne djece izbjegle iz Ukrajine koja se igraju na kiši u susjedstvu, a čije veselje je slučajno snimljeno zahvaljujući otvorenom prozoru studija. Emotivna scena na transcendentalan način ukazuje nam da finalna destinacija putovanja nije neka egzotična lokacija u svemiru nego naš planet s kojim bismo trebali živjeti u simbiozi, baš poput djece koja uživaju na kiši.
Metal je devedesetih godina bio glazba koja je pomicala granice u novim i raznovrsnim pravcima. Od novijih bendova Blood Incantation možda najbolje razumiju potencijal žanra. Ambicioznost, promišljenost te naposlijetku realizacija ideje manifestiraju taj žar za istraživanjem. „Absolute Elsewhere“ zbog toga će s protekom vremena zasigurno postati jedan od važnijih metal albuma ovog desetljeća.
Ocjena: 10/10
(Century Media, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
