Bend koji radi ono što voli i voli ono što radi uvijek će pronaći put i aktualizirati se na neki način bez obzira što tog trenutka bilo aktualno. Bohemija – bend iz Niša upravo je jedan od takvih bendova.
„Glazba koju prave je fuzija svega što vole i slušaju, od orkestrirane tuge i suptilnih balada, preko folk vinjeta i euforičnih pop rock singlova, do soul minijatura i protestnih himni. ‘Odiseja u nemiru’ je kruna rada benda koji ne pristaje ne kompromise i živi za svoju glazbu“, stoji tako u press clippingu koji prati objavu četvrtog studijskog albuma grupe Bohemija i tu nema niti jedne sporne informacije.
To je bend u kojem ćete itekako osjetiti psihodeliju, ali ispisanu na izuzetno uzbudljivi način. Čut ćete mnoštvo utjecaja sjevernjačkog popa koji miriše na Of Monsters and Men i Belle And Sebastian, ali tako minuciozno i inteligentno složeno da svaka pjesma može biti potencijalni singl. Dobit ćete i dozu britpopa uz nabrijana gitarska sola kako ih britpop nikad nije nabrijavao, možda ćete na trenutak pomisliti i na Nežnog Dalibora iako ove Nišlije čupaju neki čudni pozitivizam, ali dovoljno podebljan dedićevskom samoironijom.
Odnekud će vas zapuhnuti i eksperimentalni duh s kraja 1960-ih i 1970-ih kad su formu pop i rock pjesme oblikovali najveći kao što su The Beatles, The Who, David Bowie, Elton John i Queen, kad vas Bohemija upravo boemski krene voditi po svojoj galeriji zvukovnog nadahnuća, kad vas hrabro stave u situaciju u kojoj vam se čini da je pjesmu otvorio Dado Topić punim plućima da bi u idućem trenutku prohujao vihor Princea i njegovog falseta.
Koliko će vam ova niška ekipa fokusirati ‘tok sumnjičavosti’, jer su jasno dali do znanja da su krenuli raditi neki svoj „Sgt. pepper’s lonely hearts club band“, ili „Bohemian Rhapsody“ ili pak filmskom epikom objašnjeno, neku svoju „Odiseju u svemiru“, toliko će vam sa svakom nadolazećom pjesmom uporno potvrđivati da su u tom svom naumu i uspjeli, otpuhujući tako i dio po dio vaše sumnje, sve dok ne ostane samo glazba i njena čarolija za koju ne želite da ikad stane.
Uz to, poigrali su se i riječima i složili predivnu sintagmu: „Odiseja u nemiru“ koja tako precizno definira ovo vrijeme sveopćeg nemira (unutrašnjeg i vanjskog) kojem se ne nazire ni vrhunac, a kamoli njegov kraj. Ista ta „Odiseja u nemiru“ u svojoj žanrovsko-zvučnoj centrifugi kao da prevrće prošlost, sadašnjost i budućnost moderne nam glazbe i to bez indicija da želi stati i donijeti neki smiraj, jer može vas na trenutak uljuljkati violinski solo, a već idućeg će vas iznenaditi zborno pjevanje koje kao da je skliznulo s repertoara Zbora Crvene armije.
Mene osobno su zakvačili na udicu već u uvodnoj „Promeni se“. Promijenio sam se točno na 2:22. Do tih 2 minute i 22 sekundi mi je to bila samo solidna pjesma čiji refren „Promeni se, kroz sebe“ mi je zvučao kao neki davni kontrakulturni hippie odjek iz druge polovice XX stoljeća, no kad je mimo apsolutno svih ovozemaljskih pravila pop pjesme na 2:22 poput huka lavine gitarski solo preuzeo kompletni primat kao da mi je Bohemija uspjela aktivirati nešto gdje je onaj posljednji odjek „kroz sebe“ uspio poslati poruku točo gdje treba tik pred gitarsku lavinu.
Obični pop bend se nikad ne bi usudio tako nešto napraviti. Čak i današnji rock bendovi paze da nikad ne proizvedu katarzu koju je svojevremeno proizveo Jimmy Page sa solom u „Whole Lotta Love“. Ali eto, bend iz Niša napravi tako nešto i time instantno ukleše vlastitu izjavu da će i produkcija ovog albuma biti jednako podložna zaigranosti u eksperimentiranju u svemu što slijedi nakon te prve pjesme.
Da se razumijemo, Bohemija je imala minuciozne bravure i na prethodnom albumu „Putujemo“, čiji potencijal je te 2021. bio žrtvovan kao i sve što se objavljivalo u jeku pandemije, ali „Odiseja u nemiru“ kao da je miljama daleko od toga u nadahnuću i hrabrosti. I naravno, i ovog puta su svjetske okolnosti toliko sjebane da sve objavljeno ove 2025. može odnijeti neki eventualni suludi ratni vihor, ali valjda je draž umjetnosti u tome da umjetnici pogonjeni vlastitim nemirom moraju stvarati kako god (nam) bilo.
Otegotna je i okolnost za ovaj sastav koji djeluje u postavi Janko Džambas, Dina Abu Mayyaleh, Dimitrije Mandić, Miloš Pavlović, Mihajlo Ivanović i Milan Stoiljković jest taj što ne prati nit onog što je trenutno popularno na balkanskoj sceni, a svi znamo koliko je problematično biti udaljen od medijskih centara i trendova. No opet, dojma sam da rijetki u ovom trenutku tako srčano i samouvjereno tjeraju svoj film poput Bohemije, pa kud puklo da puklo, kud god ih to odvelo, jer stvaraju nešto uistinu originalno, izvanvremenski i nadgeneracijski što opet tako dobro rezonira i s vremenom i generacijama zaglavljenima u ovom dobu.
Divota nadahnuća ovog trenutka zove se Bohemija. Nemojte reći da niste bili obaviješteni. „Odiseja u nemiru“ neće vam izaći iz glave.
Ocjena: 10/10
(Pop depresija, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
