Odličan primjer što se dogodi kad iskusna glazbena ekipa u svojoj glavi izvrti dobar film, bez obzira što je Hollywood daleko.
„Što misliš što je ovo?“ – u prijevodu je naziv album glazbenog kolektiva koji se odaziva na ime Bonebomb i odmah razmišljam kome je to pitanje upućeno. Je li to udica za slušatelja namjernika ili početak konverzacije s nekim tko se redateljem naziva? Nekako mi se čini da je ovo potonje, jer trenutno naprežem moždane ganglije ne bih li se sjetio nekog domaćeg filma ili serije koja su imali glazbenu podlogu koja nosi ritam, sabija suspenziju i čija se instrumentalna linija poslije toga može opušteno fućkati… Nešto što bi možda s godinama dobilo i kultni status, što znam, kao što je glazba iz serije „Otpisani“ koju potpisuje Milivoje Mića Marković, a da opet nije riječ o konkretnoj pjesmi s uvodne ili odjavne špice.
Možda tražim previše, a možda i ne, obzirom da sam sucker za tim funky jazz zvukom i stilom iz 60-ih i 70-ih kad se inventivno i zaigrano ulazilo u eksperimentiranje sa dotadašnjim stilovima, ‘crnim’ ritam paternima i elektronskim i tehnološkim dostignućima glazbenih izuma. Naravno nije vrijeme stalo, ali su se neke fine niti koje su u ne tako davnoj prošlosti spajale glazbenu i vizualnu umjetnost ipak pokidale ili u najmanju ruku razlabavile na ovim našim prostorima. I onda mi kolega Ante Perković, zanesenjak koji kao i ja ganja vjetrenjače po Balkanu i koji u svoj ovoj silnoj opskurnosti nečega što bi se trebalo nazivati ‘uvjetima’ uspijeva iz gušta održavati svoj label Ćato Records, uvali u ruke CD Bonebomba i samo kaže: „Ovo bi ti se moglo svidjeti.“ I bio je u pravu.
Bonebomb čini iskusno domaće društvo instrumentalista koje se kalilo po raznim bendovima, orkestrima i televizijama, to je de facto big band (obično ‘nevidljivih’ plaćenika) kojeg redom sačinjavaju Nikola Jerković, Ljubomir Kraljević, Jurica Leikauff, Mario Bočić, Zvonimir Bajević, Edi Grubišić Cipal, Ante Mažuran i Dario Barjaktarević.
Album „What Do You Think This Is?“ zvuči kao sountrack nekog noir detektivskog filma, policijske serije iz vremena „Kojaka“ i glazbe ispunjene utjecajima Isaaca Hayesa, Percyja Mayfielda, Marvina Gayea, Bobbyja Womacka i sličnog društva. Soundtrack je to noćne vožnje gradom uklopiv u sve situacije, dovoljno protkan dramom i ritmom, te pamtljivim temama koje ekspresno smještate u moždanu memoriju i mislite da je stvarno riječ o poznatim filmskim melodijama koje su vam nekako promakle, a dodatno u tome ‘pomažu’ i filmski dijalozi uklopljeni u muzičke teme koje idu zajedno samo u mikro svijetu „What Do You Think This Is?“ albuma, dok se u prošlosti na celuloidu nisu nikad susreli.
Produkcija samog albuma također je i više nego korektna. Zahtjevna je stvar dobro snimiti orkestar, čak i da je taj dio rađen kojim slučajem overdubbingom u kućnim uvjetima, time dobiva još više na vrijednosti, iako je daleko izglednije da je veliki bend sniman odjednom.
Jednom uvučeni s uvodnima „Into The City“ i „Down The Street“ teško se oduprijeti kulerskoj funk i boggie komunikativnosti albuma sve do posljednje „Blues For The End“.
Da sam filmski redatelj, jako dobro bih znao koju ulogu bih dao Bonebomb kolektivu.
Ocjena: 8/10
(Ćato Records, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
