Koncert Riblje čorbe u slovenskoj Vinici gdje još danas traje Schengenfest bio je povod za razgovor s Borom Đorđevićem, najkontroverznijim srpskim glazbenikom, čovjekom koji uvijek digne prašinu čim progovori za neki hrvatski medij.
Imidž zagriženog nacionaliste Boru Đorđevića će sigurno pratiti do kraja života, što on vjerojatno i želi. No u nekim stavovima je u posljednje vrijeme počeo popuštati, naravno čim su krenule priče o eventualnom gostovanju Riblje čorbe u Zagrebu. Teško je u ovom trenutku spekulirati koliko je to uopće izvjesno, no činjenica je da određeni interes u Hrvatskoj postoji, što publike, što nekih u glazbenom biznisu. Jer nemojmo se zavaravati, svi ex YU izvođači su već godinama prisutni na Hrvatskom diskografskom tržištu. Svi osim Riblje čorbe čiji katalog je u potpunosti nezastupljen, čak ni album „Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju“ iz 1984. godine, jedini snimljen za tadašnji zagrebački Jugoton.
Đorđević iako je pokazivao tri prsta tijekom grupnog fotografiranja, pošto je čuo da su na Schengenfestu prisutni i hrvatski mediji (tipična njegova gesta provociranja Hrvata, kojoj je po svoj prilici rok odavno trebao isteći) tijekom intervjua je bio opušten i rječit sugovornik, nimalo ‘nacionalno osvješten’. Više je odavao dojam da ga potpuno briga za odnose između dvije nekad zaraćene zemlje. Činio se zadovoljnim sa situacijom i svojim statusom još uvijek prezaposlenog glazbenika na pragu šezdesete, a opet neopterećen time što će tko misliti o njemu. Nekako je i dalje ‘ravnodušan prema plaču’.
Negdje prije mjesec dana je pokrenuta priča o dolasku Riblje čorbe u Zagreb. Je li to krenulo od vas, i ako nije koliko informacija o tome je došlo od vas?
Bora Đorđević: Evo ovako, mi smo se vraćali s jedne svirke u Sloveniji… Imamo dosta fanova u Hrvatskoj, to jest puno ‘navijača’ iz Hrvatske koji se takmiče k’o će doći na više koncerata Čorbe u Sloveniju. To su dragi ljudi iz Čakovca, Varaždina, Rijeke, cijele Istre… Ima jedan par iz Splita koji ima tetoviran znak Riblje čorbe na tijelu. I to je nešto kao znak dobre volje… Priznajem da sam rekao da neću svirati u Hrvatskoj i u Federaciji, s obzirom na stvari koje su se događale između naših naroda.
Pa da, poznata je vaša izreka da nismo igrali klikere, već da smo ratovali. Znači stvari su se promijenile?
Bora Đorđević: Iako sam ostao pri tom stavu, nakon jednog koncerta u Sloveniji svratili smo u Čakovec na nagovor naših prijatelja i ‘navijača’ od tamo. I ja sam tada rekao pod kojim bih uvjetima došao u Hrvatsku. I onda je to napravilo toliko buke, da je to strašno (smijeh). Više su mi zamjerili u Srbiji, nego u Hrvatskoj, što je stvarno smiješno.
Zašto u Srbiji?
Bora Đorđević: Kao kakav sam ja to Srbin kad hoću da idem u Hrvatsku, a u stvari radi se o jednoj gesti dobre volje. Došao bih sasvim sigurno u Zagreb da sviram, ali ne na mala vrata. Ne da tezgarim. Ne da otmem pare, nego kao predstavnik Srbije. Najnormalnije. U tom smislu.
Trebalo je i Prljavo kazalište ići u Beograd, ali su i oni otkazali nastup na tamošnjem Beerfestu.
Bora Đorđević: Oni su otkazali Beerfest, jer ja mislim da će se pojaviti u Areni.
Znači dobra volja s vaše strane postoji, ali očigledno još uvijek nije sazrjelo vrijeme za ta dva, može se reći posljednja hrvatsko-srpska gostovanja koja bi simbolično pomirili kulturne odnose, tj. vi u Zagreb, a Prljavci u Beograd.
Bora Đorđević: Ne znam koliko treba čekati, ili koga i što čekati, ali ja sigurno neću doći nepozvan, jer mislim da na taj način me ljudi ne žele slušati.
U kojoj je fazi sad Riblja čorba, prošlo je 34 godine od osnutka? Na kraju krajeva u Hrvatskoj je praćenje vaše glazbe u nekom masovnijem i medijskom obliku prestalo još 1991. godine.
Bora Đorđević: Pa znam da me hrvatski mediji nisu pratili na taj način, ali mi smo bukirani kao i svi svjetski bendovi, jer i jesmo svjetski bend koji je još uvijek iznimno aktivan. Upravo sada iz Slovenije idemo svirati na Jaz u Crnu Goru na jedan veliki koncert i tamo ćemo se moći odmoriti samo jedan dan, što je velika i rijetka privilegija (smijeh). Onda idemo u Soko Banju odsvirati nastup koji odgađamo već dva puta jer je crk’o tamo jedan transformator pa je izbio požar. 9. ovog mjeseca ćemo sačekati Johna McCoya na aerodromu jer dolazi u Beograd kako bi producirao naš 19. studijski album koji je pripremljen. Praktički, ulazimo u studio. Potom idemo na Zaječarsku gitarijadu, koja je nekada u okviru Jugoslavije imala veliko značenje i koja u kontinuitetu traje preko 40 godina. Usvoji su neke moje ideje. Pojavit će se gradonačelnik ta tri dana, tj. rokonačelnik i ta čast je pripala meni, tako da ću morati otići tamo, primiti ključeve grada i dočekati rokere. Mislim da će Leb i sol otvoriti Gitarijadu u Romulijadi, mjestu rimskih iskopina što je odlična lokacija. I to je bila moja ideja da prošire Gitarijadu izvan Zaječara. U međuvremenu ćemo morati na koncert u Bijeljinu, potom vraćam ključeve grada i ponovno sam u studiju.
Što vas inspirira u ovom trenutku?
Bora Đorđević: Sve živo!
Konkretnije?
Bora Đorđević: Teško mi je nešto posebno izdvojiti.
Kako komentirate sadašnju svjetsku krizu i događaje u Europi?
Bora Đorđević: Nije to moglo funkcionirati. To se i prije zvalo kapitalistička uravnilovka, ta Europska Unija. To je ustvari neokolonijalizam. Jer čemu im služi Bugarska i Rumunjska? Evo primjer: tetka mog vozača radi u Salzburgu u Austriji u jednoj tvornici već 20 godina. I sad su se dogodile promjene u firmi i ona može zadržati svoj posao pod uvjetom da se preseli u Rumunjsku, gdje će se preseliti cijelo to postrojenje. A također je činjenica da je preko dva milijuna Rumunja napustilo zemlju čim su ušli u Europsku Uniju. Možda oni mogu odgovoriti malo više.