Novi album slovenskog sastava Borghesia u jednom od svojih najradikalnijih djela u karijeri donosi sliku Slovenije i Europe uoči velikog svjetskog sukoba.
Još od nastanka 1982. godine, slovenski sastav Borghesia predvođen Aldom Ivančičem imao je glazbu i imidž na rubu tadašnjih zakona. Kad se stvari sagledaju s odmakom, Borghesia i Laibach navješćivali su kaos raspada Jugoslavije. Laibach je tu dakako dobio najviše slave koju je kasnije uspješno kapitalizirao, no s druge strane gledano, Borghesia je imala svoje autorske pjesme. Trideset i kusur godina kasnije i jedan i drugi sastav itekako djeluju. Laibach kao projekt s pomno zacrtanim kursom, u što treba uvrstiti i legendarno gostovanje u Sjevernoj Koreji, i dalje ponajviše kroz obrade pop klasika umjetnički ilustrira uglavnom globalnu sliku sadašnjice. Ali činjenica jest da nema adute u mikro-projekciji. Tu je samo jasno da je riječ o grupi iz Slovenije, dok je sve ostalo fokus na globalni makro plan. Nekad više, nekad manje uspješno. Konkretno ove godine, album „The Sound of Music“ donio je mlačnu i uopćenu sliku. No u slučaju grupe Borghesia, situacija je potpuno drukčija.
Album „Proti kapitulaciji“ je eksplozivna naprava koja donosi kopernikanski obrat. Nema zadrške. Nema igranja u rukavicama. Nema tapšanja domaćeg nacionalnog bića po leđima, već je uveden rakurs satiranja nacionalnog bića i njegovog bitka. Borghesia je u strahovitom avangardnom naletu. Čini se da je za Borghesiu ovo je vrijeme kraja koncepta nacionalne države na Balkanu, vrijeme kraja Europe kao takve, jer je i jedno i drugo donijelo sužanjstvo, obamrlost, tugu i duševnu smrt. Na ovom albumu kroz jedanaest pjesama se djeluju lokalno, tj. dijagnosticira se slovenski krah, koji je istovremeno razumljiv i izvan nacionalnih granica, jer iste muke muče zaudarajući Stari kontinent. Glazba Borghesie jest elektroničkog karaktera, ali ako postoji moment koji u 21. stoljeću redefinira punk filozofiju onda je to zasigurno „Proti kapitulaciji“. Jer Borghesia ne ovom albumu ne titra jaja kapitalističkom duhu i slobodnom tržištu, već udara na njih kao razloge i izvore lošeg stanja u kojem smo se zatekli.
Tako u pjesmi „Na piramidi“ ukazuju kako su zlatni dolari u duši ljudi, tj. pohlepa doveli do kraja čovječanstva, dok će piramida moći na kraju ostati kao humak. „Razočaranja“ jasno ukazuju na dobro nam poznati osjećaj konstantne rasprodaje svega vrijednog od strane onih koji su izabrani da te vrijednosti čuvaju. „Rodovnik“ na najbrutalniji mogući način razotkriva što je čovjek u takvim društvima, citirat ću samo: „Suženj, Hlapčević, Ponižni, Janez Ponižni, Strahopetni, Velepotezni“, dakle, rob. O tome kakva je reakcija na sve to, najbolje govori pjesma „Ljubljana spi“, dakle centar gdje bi trebala biti inteligencija, samosvijest i moć za odluku je u dubokoj narkozi. U tako posloženoj priči stihovi „Propalega naroda, propali sin“ odjekuje kao očajnički usamljeni krik u pjesmi „Jaz protestiram“. Borghesia je tu doslovce na barikadama.
Na odvratnu realnost Borghesia upućuje već i prvom pjesmom „Odprite muzeje“ koja je poklič zdrave svijesti i sugerira da je mrtvim idejama poput nacionalizma mjesto u muzeju – kako bi vječito bile podsjetnik na to što se sve dogodilo kad se posegnulo za njima. U situaciji kad se puzajući fašizam polako pretvara u marširajući u evropskim društvima, nema jasnijeg signala od te pjesme u koliko regresivna i nazadna vremena živimo, iako je obmana o progresu ‘upaljena na najjače’. U pjesmama „Europa umira“, „Destrukcije“ i „Kons“ lajtmotiv je riječ ‘laž’. Sve je laž i svud je laž, od katedrala do parlamenata. Europa je faraonska tvorevina u kojoj je najveća laž to da je društvo naroda ‘apotekarski uređeno’. A kako se ta ‘apotekarska uređenost’ zrcali u pojedincu? Možda najrazornije ukazuju stihovi pjesme „Kons“ koji govore da nema žalosnijeg bića od evropskog čovjeka, a sve je uokvireno mišljenjem: „Civilizacija je brez srca, srce je brez civilizacije“. Očaj duha je očigledan i upućen je poziv na protivljenje toj vrsti kapitulacije. Ne muče te stihove mala sredina, već što se nitko ne usudi sanjati velike i napredne ideje u sveopćoj letargiji koja definitivno vodi prema nekom novom žrvnju.
Slabiji poznavatelji prilika slovenske književnosti lako bi mogli zaključiti da takve stihove potpisuje pokretač Borghesie – Aldo Ivančič. Slabiji poznavatelji prilika u Europi lako bi mogli zaključiti da su stihovi napisani ove 2018. godine. No nije tako. Ono najzanimljivije, ujedno i najvažnije jest da svu liriku potpisuje slovenski pjesnik, ekspresionist, dadaist i slovenski glas internacionalnog socijalizma Srečko Kosovel koji je tako vidio i doživio Europu i slovensko društvo tijekom prve polovine 1920-ih, dakle nakon Prvog svjetskog rata, tada najvećeg masovnog pokolja u europskoj povijesti nakon kojeg je ubrzo uslijedio još veći i pogubniji rat. Kosovel za svog kratkog života nije doživio bujanje fašizma i nacizma, ali je daleko prije uvidio žarišne točke u kojima se zlo zamelo. Uglazbljivanjem njegovih stihova skoro pa jednog stoljeća od njihova nastanka, Borghesia ne samo da je napravila jedan hvalevrijedan hommage izuzetno značajnog slovenskog pjesnika, već je i radikalizirala pogled na sadašnju situaciju u Europi, koja grca u sličnim društvenim problemima.
Ovo je daleko značajniji potez grupe Alda Ivančiča od pukog gledanja kroz neke političke okulare što se svodi na zaključak da je Borghesia definitivno postala ‘crvena elektronika’. To je u ovom trenutku istinsko avangardno umjetničko djelovanje kroz jasan i nedvosmislen sadržaj čitanja sadašnjosti iz prošlosti. Univerzalno štivo prilagođeno modernom konzumiranju. Stoga je i u glazbenom segmentu „Proti kapitulaciji“ primamljiv album, čak plesnog karaktera. Može se reći da je teške teme ponio fluidni ritam. Kao stvoreno za sadržajne sabotaže na plesnim podijima. Cijelu stvar zaokružuje i dizajn omota i knjižice izdanja koji potpisuje Matej Stupica koji kao da je bio inspiriran legendarnim ilustracijama poeme „Jama“ Ivana Gorana Kovačića.
„Proti kapitulaciji“ je smisleno i nadahnuto djelo koje nipošto ne bi trebali zaobići.
Ocjena: 9/10
(Monlee Records, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
