Nakon nastupa na INmusic festivalu s Halkom, Božo Vrećo vratio se sam u Zagreb i na veoma posebnom koncertu predstavio pjesme sa albuma ‘Moj Sevdah’, kao i materijal s nadolazećeg albuma najavljenog za sljedeću godinu.
Močvara je bila jednostavno premala. Koncert Bože Vreće, prozvanoga princem sevdaha, u sklopu programa Začarana Močvara, prebačen je u višestruko veći prostor Pogona Jedinstvo, ali ni to nije bilo dovoljno. Razgrabljen je minimalni kontigent ulaznica pušten u prodaju na dan koncerta, a pred blagajnom je ostao pozamašan red onih koji su ostali čekati u nadi da će “pasti” rezervacije i da će dohvatiti još koju kartu. Mnogi su ostali razočarani. Nije bilo piva, nije bilo pušenja, a pogon je natrpan stolcima u koje je pobožno zasjela publika i u potpunoj tišini ispratila nastup nošen isključivo glasom i scenskim nastupom ovog jedinstvenog izvođača.
Nema takvih mnogo na ovim prostorima. Nije tu riječ o kontrastu haljine i brade, iako i ta svespolnost svakako igra bitnu ulogu. Nije ni riječ samo o neupitnoj vokalnoj izvrsnosti, kao ni u scenskoj izvedbi dostojnoj perjanica ovdašnjih glumišta. Možda ključni čimbenik predstavlja hrabrost ovog toliko različitog umjetnika, u sredini u kojoj mu zbog te različitosti sigurno nije lako, da sam samcat stane nasuprot svih i u melodijama sevdaha ogoljuje svoje osjećaje i pritom djeluje uzvišeno.
Božo Vrećo ženstveniji je od velike većine izvođačica koje krase ovdašnje pozornice. Za vrijeme nastupa iz publike mu donose bukete, on pauze između pjesama krati pričama uz pokoji gutljaj bijelog vina i cijelo vrijeme odiše aurom prave dive stare škole. Posjetitelje drži u šaci bilo da izvodi standarde žanra poput “U Stambolu na Bosforu” ili vlastiti materijal poput bolne “Lejlije”, koju je posvetio svojoj majci.
Osim materijala sa solo albuma “Moj sevdah”, predstavio je i pjesme koje bi se trebale naći na njegovom sljedećem uratku planiranog za 2016. godinu. Od potonjih se možda najviše isticala skladba “Tri sestre” sa refrenom na sefardskom, koju je nedavno napisao i izveo uz bolni ples sa obrednim bacanjem graha, dok je publiku možda i najviše pridobio koketnom koroegrafijom uz pjesmu “Teško meni jadnoj u Saraj’vu samoj.”
U jednom trenutku kada su se svjetla pojačala, ostao je Božo osupnut brojnošću publike u Jedinstvu. No i više od same brojnosti fascinirala je pozornost i začaranost publike magijom koju je čarobnjak ispleo svojim glasnicama, u potpunom skladu s nazivom programa u sklopu kojega je sinoć nastupio.