Na današnji dan rodio se Milan Mladenović – jedna od najvećih glazbenih figura ovih prostora, pokojni pjevač i gitarist grupa EKV i Šarlo akrobata. Tim povodom u zagrebačkom KIC-u će danas biti premijerno prikazan dokumentarni film ‘Limunovo drvo’ redatelja Branka Radakovića koji se dakako bavi sudbinom prvog Mladenovićevog benda. Tim povodom popričali smo s redateljem filma.
Film Branka Radakovića “Limunovo drvo” bavi se istoimenom prvom grupom Milana Mladenovića. Limunovo drvo osnovali su 1977. godine u Beogradu Milan Mladenović, Milan Stefanović i Dragomir Mihailović. Tijekom svog postojanja grupa nikad nije uspjela doći do svoj debi albuma. Raspala se 1980. godine, nakon čega je Milan Mladenović zajedno s Dušanom Kojićem Kojom i Ivicom Vdovićem Vdom osnovao legendarni sastav Šarlo Akrobata. U Radakovićevom fimu po prvi put se mogu čuti autentične snimke pjesma Limunovog drveta.
Ono što odmah upada u oči kad je riječ o filmu „Limunovo drvo“ jest navod da je to film rađen s ljubavlju, u samostalnoj autorskoj produkciji. Ljubav je naravno nešto što se podrazumijeva, ali je li moguće da, obzirom na kulturni značaj Milana Mladenovića na ovim prostorima, nije bilo moguće u tako značajan projekt uključiti producentske kuće, fondove, razne kulturne dotacije itd.? Niste nudili ili jednostavno još uvijek nema sluha u institucijama za tako nešto?
Branko Radaković: Institucije imaju isključivo sluha za novac, a tu nema ljubavi. Da se razumemo, ja ne prezirem novac, ali najbitnije mi je negovanje kulture. Institucije su se odrekle kulture zarad novca, tako da je prirodno da ne možemo da sarađujemo .
Vjerujem da je bilo puno prepreka u ostvarenju ovog djela, no koja je bila posebno teška?
Branko Radaković: Može se reći da je sve išlo i lepo i teško, a najteže je to što mnogi ne mogu u potpunosti prepoznati moje ogromno odricanje i rad.
Kako ste došli od autentičnih koncertnih snimki Limunovog drveta koje će se moći čuti u filmu i je li bilo potrebe nanove raditi njihov mastering zvuka (i sve ostalo što postprodukcija zahtijeva)?
Branko Radaković: Jedan od osnivača Limunovog drveta i moj lični prijatelj Milan Stefanović sačuvao je snimke sa njihova dva samostalna koncerta i kada sam odlučio da snimim film, u neko doba, sve mi ih je dao. Što se tiče kvaliteta snimaka pesama sa koncerata, nisam ih sređivao, jer smatram da je bilo dobro da ostanu baš takvi kakvi jesu, pošto se po meni na taj način oslikava autentična atmosfera tog vremena.
Jeste li kao redatelj imali unaprijed određenu sliku o važnosti Limunovog drveta za Mladenovićev artistički razvoj, ili ste je stekli snimajući razgovore sa sugovornicima koji učestvuju u filmu?
Branko Radaković: O važnosti razvoja Milanovog rada sam i inače već odavno znao, no, svakako da sam, dok sam snimao film, saznao neke stvari o njemu koje inače nikada ne bih saznao. Ipak, ono što me je prijatno iznenadilo, jeste saznanje koliko su i drugi članovi Limunovog drveta važni.
Konkretno, što vama predstavlja sastav Limunovo drvo?
Branko Radaković: Nakon celokupnog iskustva rada na ovom ostvarenju, mogu da kažem da su za mene mnogo važniji nego kada sam počeo da radim dokumentarac o njima. To se nije desilo zbog toga što su uticali učesnici filma na mene, već kada sam čuo većinu njihovih pesama koje su bile u gotovo potpunoj tajnosti.
Koja je općenito odlika kraja 1970-ih na beogradskoj sceni i uvjeta u kojima je nastalo Limunovo drvo?
Branko Radaković: Beogradski SKC bilo je renesansno mesto u kome su individualci i grupe mogle besplatno da sviraju i razvijaju se. Koliko znam, nikada pre, a ni posle (izuzev kratkog perioda početkom 80-ih), nije bilo takvog odnosa jedne institucije prema mladim bendovima. Da ne pričam o današnjim mestima za probe gde se sve naplaćuje. Mladi bendovi u takvim uslovima ne mogu da se razvijaju na jedan zdrav način, tako da, sa sigurnošću možemo da tvrdimo, da je to razdoblje krajem 70-ih bilo prilično otvoreno za nove ideje i kreativne mlade ljude koji su hteli da urade nešto plemenito. Sa druge strane, te nove ideje nisu baš uvek mogle do kraja da se realizuju jer su i tada, kao i danas postojali na važnim funkcijama ljudi koji su se plašili onih sa svežim stremljenjima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=kx_RlVrMlnQ[/youtube]
Po popisu ljudi koji su učestvovalo u davanju izjava u filmu „Limunovo drvo“ može se iščitati i lista who is who na današnjoj kulturno-novinarsko-glazbenoj sceni Srbije. Vjerujem da su se svi rado odazvali vašem pozivu za učestvovanje?
Branko Radaković: Jesu. Nije bilo nikakvih problema.
Tko je najviše pomogao u pribavljanju arhivske građe? Koliko je to bio obiman posao?
Branko Radaković: Teže je bilo to sve umontirati jer Limunovo drvo nažalost, kao što se to uostalom već i zna, nije ostavilo iza sebe nijedan video zapis, a u prikupljanju arhive pomogli su mi fotograf Zoran Rosić (krajem 70-ih napravio je najviše fotografija Limunovog drveta) i već pomenuti pevač i gitarista Limunovog drveta Milan Stefanović. Inače, i ja sam posedovao nešto u svojoj arhivi i pre ikakve pomisli o snimanju ovog dokumentarca.
Razmišljate li i o eventualnom objavljivanju soundtracka filma na nekom nosaču zvuka?
Branko Radaković:Nikada o tome nisam razmišljao. Bilo bi svakako lepo da se tako nešto desi i Limunovo drvo je to zaista zaslužilo, ali ja ne bih mogao to da uradim, pošto nisam izdavač, a po meni, izdavačke kuće funkcionišu veoma loše, te ne verujem da bi se neka usudila da krene u takav poduhvat. Ti loši sistemi izdavaštva su i doveli do toga da Limunovo drvo ne dođe do zvaničnog albuma. Ima još odličnih bendova koje nisu uspeli da prepoznaju na vreme i to je jedan od razloga zbog čega danas imamo gomilu budalaština na sve strane. Mada, ko zna. Možda čekaju da vide kako će ovaj dokumentarac proći, pa onda krenu i u akciju pregovora sa mnom oko objavljivanja soundtracka filma. Kada bi do toga zaista i došlo, morao bih pre svega, da se konsultujem sa preživelim članovima benda.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
