Sinoć je Močvara bila u znaku pustinjskog rocka na afterpartyju Bear Stone Festivala.

Kako je protekao Bear Stone Festival u Slunju? I ove godine nažalost nemamo odgovor na to pitanje jer mali tim ovog portala (iako se i ovog puta spremao ići) uslijed zgusnutog koncertnog rasporeda u Zagrebu nije uspio posjetiti taj famozni nišni festival koji iz godine u godinu pažljivo prati sve što se zbiva na stoner/grunge/psych sceni teških i opijajućih riffova i to uspješno dovodi u našu malu zemlju. Dakle, ostaje jedino nada da ćemo se iduće godine uspjeti nekako posložiti i donijeti priču i od tamo, jer Bear Stone to svakako i zaslužuje.
Ono što mogu sa sigurnošću reći jest to kako je protekao Bear Stone Afterparty uz trio Branta Bjorka iz legendarnog Kyussa i cijenjenog Fu Manchua koji se sinoć odvio u Močvari.
U ovom periodu visokih temperatura i kad većina njih ne razmišlja o ulasku u klupske prostore doima se kako ljubitelji žestokih rifova & ritmova u Zagrebu upravo sudjeluju u nekom neformalnom eksperimentu dokazujući da nema nikakvih problema pohoditi koncerte u takvim uvjetima. U kratkom periodu su se tako nanizali uspješni klupski nastupi grupa Endless Boogie, Baroness, Cradle Of Filth, Uada i Suffocation, stoga kao da nije bilo potrebe gajiti sumnje da će slično raspoloženje i posjećenost biti i sinoć u klubu na Savskom nasipu.

Za otvorenje Bear Stone Afterpartyja pobrinuo se novozelandski heavy psych rock duo Earth Tongue koji je prošlog mjeseca objavio svoj drugi studijski album „Great Haunting“. Grupu čine gitaristica Gussie Larkin i bubnjar Ezra Simons. Oboje i pjevaju tako da Earth Tongue cijelo vrijeme imaju punoću zvuka koju inače ne bi tako ovlaš pripisati tome da iza svega stoje samo dvije osobe na pozornici. Larkin i Simins su izuzetno i precizni, posebno u vratolomijama kad isprekidanim paternima stvaraju dojam da proizvode ritam unutar ritma, pa nije grijeh reći da posjeduju i određenu crtu math rocka kojim dižu tenziju prije nego fuzzična gitara Larkinice zakotrlja psihodelični trans. Simons pak posjeduje i frenetični vokalni atak koji me podsjetio na „sad i do daske“ stil Grega Puciata i Dimitrija Minakakisa iz grupe Dillinger Escape Plan. U tom smislu Earth Tongue su bili svježe nadahnuta energetska bomba na pozornici Močvare, može se reći još jedan dokaz da je južna hemisfera i dalje rasadnik nepatvorenog rock iskustva.
Što se tiče Brant Bjork trija, obično kad i prije nastupa vidim da je na pozornici postavljen Ludwig bubnjarski set s 26-inčnim bas bubnjem već unaprijed znam da je tu neki „Bonzo animal“ u igri i da se u najmanju ruku može očekivati nešto poput stampeda mamuta tijekom koncerta. Taj „Bonzo animal“ bio je mladi bubnjar Ryan Güt (ujedno člna benda zadužen i za degustacije jointova), a zajedno s desert rock veteranom, basistom Mariom Lallijem činio je ritam sekciju bez greške za Bjorkove psihodelične gitarske eskapade.

Vožnja krajolicima pustinjskog rocka ugođena je s „Buddha Time (Everything Fine)“, a nastavila se s „Bread For Butter“ i „Stackt“ kad je Močvara već bila na „radnoj atmosferi“ koja je obično 5-6 stupnjeva viša od one na terasi kluba. No osjetno zahladnjenje koje nas je zapuhnulo prije dva dana bila je sretna okolnost za Bear Stoneov Afterparty – taman da bendovi i publika ne pocrkaju od preranog kupanja u vlastitom znoju. Nije bilo močvarno sparno, već nekako vruće i suho, kao da je Brant Bjork Trio sa sobom donio suhi pustinjski vjetar.
Nakon „To Many Chiefs… Not Enough Indians“ uslijedila je „U.R. Free“ kao grupna potvrda zajedničke slobode benda i publike u tim trenucima prije nego li su uslijedile finalne pustinjske oluje kroz „Low Desert Punk“, „Lazy Bones“ i „Automatic Fantastic“. Glasno pozivanje na bis dovoljno je za sebe govorilo da se nitko nije zasitio magičnog groovea ovog benda.
S ponovnim izlaskom su Bjork, Güt i Lalli udarili s novim singlom „Backin’ The Daze“, a večer pustinjskog rocka zatvorili s „Freaks Of Nature“, taman da sva freak ekipa koja se obožava ljeti nakrcati u vrući klub ode sretno u noć nakon tog frenetičnog iskustva. Za mene osobno pak to je stvarno krajnji podsjetnik da ne sjebem odlazak na glavni party u Slunj iduće godine.