Brian Saunders: U Americi se svi drogiraju, psihoterapija je irelevantna

Nakon virtualne izložbe ‘Drugs’ , donosimo i intervju s Brianom Saundersom.

Brian Saunders – Normalno lice

Nakon izmjenjivanja mailova s Brianom Saundersom, autorom serije autoportreta „Drugs“ i objašnjavanje koncepta virtualnih izložbi na našem portalu, na što je umjetnik s radošću pristao pošto je saznao da djelujemo u nezavisnoj sferi, komunikacija je naglo prestala nakon što sam mu poslao pitanja za dogovoreni intervju. Isprva čovjek pomisli da ga je nešto zaokupiralo na par dana, a nakon toga su se već počele vrtjeti u glavi misli da slučajno umjetnik nije bio uvrijeđen nekim od pitanja, iako je svako bilo usmjereno na njegov, uistinu, osebujni rad, a ne samo na opus autoportreta načinjen na raznim drogama i medikamentima.

Nakon deset dana Brian se javio sljedećom porukom: „Oprosti Zorane, imao sam infekciju respiratornih organa i bio sam u lošem stanju, pa nisam pregledavao mailove.“ Kad sam ga pitao da nije možda nastradao od uzimanja nekog narkotika, u narednom mailu je objasnio kako je se umalo utopio u Tihom oceanu tijekom snimanja filma, jer je upao u ledenu vodu odjeven, od čega se kasnije razbolio. No prije nego ga je infekcija strpala u krevet, izgubio je glas, ali je svejedno tako ‘utišan’ održao jedno predavanje američkim studentima. „To predavanje je tek bilo iskustvo! Još sam studentima pokazao nove slike koje su nastale po onom što čuje moje treće uho“, napisao je Brian.

Ok, čuo sam za treće oko, ali treće uho… Iako je odgovore na pitanja već bio poslao, pitao sam ga kako čuje na to treće uho i što je to ustvari. Odgovor koji je došao, samo je bio još jedan dokaz Brianove maštovitosti: „Na 28 dana sam potpuno začepio svoje uši i u usta stavio bakreni lijevak u pokušaju da spojim Eustahijevu tubu s epifizom fizičkim preusmjeravanjem načina na koji zvuk ulazi u moju glavu. Nazvao sam to treće uho.“

Sam intervju nije ništa manje zanimljiv…

Brian Saunders – Eksperiment trećeg uha

U uvodu vašeg likovnog eksperimenta s drogama ste napisali: „Nakon iskustva drastičnih promjena u okolini, tražim nova iskustva koja mogu utjecati na moju percepciju sebe samog.“ O kakvim drastičnim promjenama je bila riječ?

Brian Saunders: Odlučio sam autostopirati po prvi put u životu. U dva mjeseca sam tako prešao 600 milja po gorju Appalachian. Nosio sam sa sobom oko tri kilograma slikarskog pribora. U tom predivnom prirodnom okruženju naslikao sam autoportrete koje smatram najljepšima i potpuno drugačijima od svih koje sam do tada napravio. To je bila ta drastična promjena koju sam iskusio.

Od kojih droga ste imali veće mamurluke, o legalnih ili ilegalnih?

Brian Saunders: Vjerojatno od svih njih, ali Risperdal je učinio da moje lijevo oko počne treptati nekontrolirano. Dobio sam tik koji je s vremenom prošao. Da bi tijekom uzimanja Zyprexa oko opet počelo nekontrolirano treptati pa sam iz straha Zyprex prestao uzimati. Na svi sreći oko opet normalno funkcionira. Mislim da se to stručno zove tardivna diskinezija. To je strašnije od bilo kojeg mamurluka.

Brian Saunders – Eksperiment trećeg uha

Hunter S. Thompson je prije četrdeset godina zaključio da institucije ne razumiju droge. Vi ste također aktivni na tom polju kroz „Sex, Drugs and Institutions“, o čemu je točno riječ?

Brian Saunders: Mislim da institucije danas jako dobro razumiju droge, dapače izvrsno. U Americi je svatko na drogama iz različitih razloga. Psihoterapija kao takva više nije relevantna. Ljudima se jednostavno na recept izdaju droge i to je to. „Sex, Drugs and Institutions“ je moja prva knjiga i DVD i bavi se  mnoštvom mojih osjećaja o mnogim socijalnim problemima u SAD-u. Osmišljena je da bude potpuna suprotnost rock ‘n’ rollu, jer kad iščupaš glazbu iz konteksta naših sadašnjih života, ostaje samo seks i droga, a to vodi jedino u zatvor ili u mentalnu instituciju, treći put jednostavno ne postoji.

Možete li opisati vaš opus „Stream of Unconsciousness“ (Struja nesvjestice)?

Brian Saunders: Počeo sam 2004. godine ići na spavanje s kazetofonom u rukama kako bih mogao snimiti svoje snove, kako bih imao više detalja ujutro. Istrenirao sam sebe da pritisnem gumb za snimanje dok spavam i snimim sebe kako pričam u snu. Kad bih se ujutro probudio i premotao kazetu, čuo sam kako u snu govorim puno uznemirujućih i stranih stvari koje sam mogao kombinirati s opisom sna kako bih dobio potpuniju informaciju. Kad bih taj svoj govor stavio na papir, sve je izgledalo kao neka vrsta poezije. Taj način zapisivanja snimljene narativne forme sam nazvao „Struja nesvjestice“, jer za razliku od struje svijesti nisam imao nikakvo sjećanje izgovorenog. Mislim da sam uspio približiti se što je moguće više snimanju iskustva sna na najhumaniji mogući način.

Brian Saunders – Prestanak pušenja

„Stream of Unconsciousness“ se kao i „Drugs“ čini vašim životnim djelom, brojni zapisi vaših snova su i uglazbljeni. Zbog čega?

Brian Saunders: Ja sam eksperimentalni umjetnik, stoga često eksperimentiram i mijenjam smjerove svog rada. Portretiranje samog sebe u dnevnom ritmu je došlo prvo, potom je došla stan-up tragedija („Stand-Up Tragedy“), zatim narativni mod „Stream of Unconsciousness“. Jednom kad je „Struja nesvjestice“ dobila oblik knjige, odlučio sam je uglazbiti. Trenutno radim na novom eksperimentu, dokumentaciju onog što čuje moje „treće uho“.

Tijekom 2004. i 2005. boravili ste u Kini. To vas je inspiriralo da snimite kratki film „Where’s Mao Now When You Need Him?“. Možete li načiniti paralelu između tadašnje i današnje Kine?

Brian Saunders: Ne znam kakva je Kina danas. Znam da volim Kinu. To je bilo jedno od najljepših i najčudesnijih mjesta na kojima sam bio. Kinezi su bili nevjerojatno dobri prema meni. Nisam je nikad htio napustiti. Film koji ste spomenuli napravljen je od 36 sati video snimaka amaterskom kamerom koju sam nosio sa sobom kako bi dokumentirao putni dnevnik, od lekcija iz povijesti kineske glazbe, do ilegalnog novinarstva u Kini.

Je li multi-tasking neizbježan za umjetnika danas?

Brian Saunders: Nadam se da nije. Znanost je dokazala kako je multi-tasking loš izbor za nekoga tko misli biti svestran u svojoj aktivnosti na jednoj stvari, jer onda svi zadaci koje mora izvršiti strahovito pate i uglavnom se niti jedan ne izvrši pravilno. To nije nešto čemu treba težiti. Takav rad je neuredan.

Pogledajte virtualnu izložbu: ‘Drugs’ – autor Bryan Lewis Saunders

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X