Itekako smislena ploča obrada koje nisu ovdje da bi zamijenile izvorne klasike, već da se predstave u jednom izrazito osobnom i bolnom kontekstu s puno ljubavi i tuge s kojom su ih Brigid i njezin otac zajedno slušali na njegovoj smrtnoj postelji.
Moram priznati da sam za ime irske folk kantautorice Brigid Mae Power prvi put čuo lani kad je najavljen njezin koncert u Močvari uz regionalne snage Ljubičice i Dimitrija Dimitrijevića. Potražio sam tad njezin tada aktualni album “Dream from the Deep Well” i zaključio da mi se sviđa, a posebno mi je pozornost privukla njezina obrada pjesme “I Must Have Been Blind” Tima Buckleyja s te ploče. Ne sjećam se više razloga zašto sam taj koncert na kraju propustio, ali njezino ime ostalo mi je na radaru, pa sam s određenim zanimanjem dočekao i njjezin novi studijski uradak, ploču “Songs for You” koja je bila navještena za kraj prošle godine, ali se na internetu našla sa zakašnjenjm upravo ovih dana.
Prije svega valja napomenuti da je “You” iz naslova kantautoričin pokojni otac za kojeg se brinula u njegovim posljednjim danima slušajući glazbu koju je volio, pa su devet obrada koje čine ploču probrane upravo između njegovih favorita koji su se vrtjeli u pozadini u razdoblju njihvoga rastanka. Samim time sve ove pjesme zvuče mnogo više osobno i bolno nego što bi to neki običan album prerada mogao postići, a upravo iz tog žalovanja izbija ljubav koja je potrebna za stvaranje bilo kakvog vrijednog umjetničkog djela.
I prije nego sam saznao za priču iza ovog albuma, razveselila me činjenica da je riječ o albumu obrada nekih od meni najdražih glazbenika budući da je teren za takvo što već pripremila s uvrštavanjem spomenute Buckleyjeve pjesme na prošlu ploču, a upravo bi se taj kantautor sjajno uklopio u redove majstora za čijim je pjesmama posegnula Brigid na “Songs for You”, a to su Roy Orbison, Bert Jansch, Neil Young i drugi.
Album tako otvara Orbisonova “In Dreams” koja šalje jasnu poruku da će zvuk ove ploče biti akustičan i minimalističan, a instrumentalna pratnja skromna dopuštajući da Brigid stavi svoj vokal u prvi plan. u ovom slučaju pjesma gubi na pompoznom aranžmanu koji je u kojemu je Royev bariton zvonko odjekivao iznad bombastične podloge, dok Power pak svojim tankim glasom grebe po nekim visinama koje su Big O.-u bile naprosto nezamislive.
Sljedeća je pjesma još zanimljiviji izbor i jedan koji najviše odudara od ostalog materijala zastupljenog na albumu. Riječ je o “See No Evil”, uvodnoj pjesmi s remek-djela Televisiona “Marquee Moon” kojoj Brigid ponovo oduzima električnu vibru New Yorka s druge polovice sedamdesetih, već u akustičnom i ogoljenom ruhu otvara prostor za više melodičnosti no što je imao izvornik Toma Verlainea i njegovog benda.
Pjesmu “Walk On Out Of My Mind” osobno poznajem iz opusa Waylona Jenningsa te po verziji koju su snimili Ann-Margret i Lee Hazlewood, a Brigid s njom pokazuje da svojim stilom može svesti rock i country na zajednički nazivnik, što će ponovno napraviti i sa “Rose Marie” Slima Whitmana, a još više i sa zavšnom baladom “You Don’t Know Me” koju potpisuju velikani Eddy Arnold i Cindy Walker, no najpoznatiju je verziju snimio Ray Charles na svom legendarnom albumu “Modern Sounds in Country and Western Music”.
Iz stilova sličnih vlastitome Power je odabrala dvije pjesme u kojima zvuči suvereno i možda najsigurnije na cijelom albumu. Prva od njih je “Fresh As A Sweet Sunday Morning” briljantnog gitarista i kantautora iz Glasgowa Berta Janscha, a druga “Missing You”, srećom ne ona Johna Waitea koju je ovih dana proslavila užasna Netflixova serija istoga imena, već iseljenička balada Jimmyja McCarthyja koju je svojom verzijom učinio naširoko poznatom irski bard Christy Moore.
Na drugoj strani ploče nalaze se još i “Angel Blood” Cassa McCombsa, ali još bitnije i “Mellow My Mind”, balada Neila Younga koja djeluje poput melema na njegovoj vlastitoj ploči koja se nosi sa smrću dvojice bliskih prijatelja, “Tonight’s the Night”, pa je logično da istu ulogu ima i u ovoj zbirci glazbenih uspomena koje će Brigid uvijek vezati za oca.
Valja napomenuti da je veliku većinu instrumenata na albumu Brigid odsvirala sama, osim bubnja koji je snimo Ryan Jewell, te basa koji, zanimljivo, svira Shahzad Ismaily ljubiteljima jazza i avangarde inače poznat kao dio eksperimentalnog sastava Marca Ribota Ceramic Dog, te još eksperimentalnijih Secret Chiefs 3. Ipak, na “Songs for You” njegov je doprinos manje ekstravagantan nego što bi se to od njega možda očekivalo.
“Songs for You” je itekako smislena ploča obrada koje nisu ovdje da bi zamijenile izvorne klasike, već da se predstave u jednom izrazito osobnom i bolnom kontekstu s puno ljubavi i tuge s kojom su ih Brigid i njezin otac zajedno slušali na njegovoj smrtnoj postelji. Dopustite da se ta ljubav prelije i na vas, a potražite i izvorne verzije onih pjesama koje možda niste dosad poznavali, jer je uzbudljivo vidjeti koliko ih je Power izmijenila svojim folkerskim pristupom.
Ocjena: 7/10
(BMP, 2024.)