Dana 20. travnja je više od 150 najuglednijih britanskih glazbenika potpisalo pismo kojega je britanski Musicians Union (sindikat glazbenika) uputio premijeru Borisu Johnsonu zahtijevajući hitno uređenje odnosa u raspodjeli prihoda od streaming servisa.
Teško je ukratko izdvojiti imena s popisa: od Paul McCartneya, svih živih članova grupe Led Zeppelin, Annie Lennox, Petera Gabriela, Roberta Frippa, Roberta Smita, Marka Knopflera, Chrisa Rea, do grupe Massive Attack i Chemical Brothers, ili Noela Gallaghera, Chrisa Martina, Lily Alen, Celeste, Rogera Daltreya, Palome Faith itd.
Pismo dolazi u okviru tzv. „The Brokenrecords Campaign“ (u prilogu) u sklopu parlamentarnog utvrđivanja odnosa koji vladaju u glazbenoj industriji. Do sada se mali broj glazbenika javno usudio istupati jer su bili pod prijetnjama diskografskih kompanija da će im onemogućiti daljnji razvoj karijera.
Dopis ima dodatnu težinu jer ga potpisuju zajedno glazbenici kojima se karijere više ne mogu poništiti, ali i mladi i uspješni pred kojima tek stoje decenije života od glazbe. Kao i u Hrvatskoj, i u Velikoj Britaniji se time uređuju odnosi od kojih bi kreativna glazbena zajednica dobila pravične uvjete za život.
Potpisani glazbenici su se britanskom Premijeru obratili ovim riječima:
„Predugo vremena, streaming platforme, diskografske kuće i drugi Internet divovi su eksploatirali izvođače i kreatore bez pravične naknade. Moramo vratiti vrijednost glazbi tamo gdje pripada – u ruke stvaratelja glazbe.
Streaming ubrzano zamjenjuje radio kao glavno sredstvo glazbene komunikacije. Međutim, zakonska rješenja nisu održavala korak s tehnološkim promjenama, i, kao rezultat, izvođači i autori ne uživaju adekvatnu zaštitu kao kod radijskog emitiranja.
Današnji glazbenici primaju vrlo male prihode od svojih izvedbi – najveći broj umjetnika dobiva tek malene dijelove jednog Centa američkog Dolara po pojedinom streamu a studijski glazbenici ne dobivaju baš ništa.
Da se to ispravi, potrebno je promijeniti samo dvije riječi iz 1988 Copyright, Designs and Patents Act (britanski pandam Zakona o autorskom i srodnim pravima). Time bi modernizirali zakon tako da današnji izvođači primaju jednaki udio od prometa, baš kao što ga dobivaju i od emitiranja na radio stanicama. To porezne obveznike ne bi koštalo ništa nego bi baš porasli prihodi britanski poreznih obveznika te bi se povećani prihodi javnih usluga među koje spada i zdravstvo.
Postoje dokazi kako multinacionalne korporacije iskazuju svoju moć što rezultira otežanim životom glazbenika. Hitna vladina intervencija ka regulaciji tržišnog natjecanja je prvi korak ka uređivanju tih odnosa. Glazbenici ostvaruju 50% prihoda od radijskih postaja ali samo 15% od streaminga. Vjerujemo da bi na stvarnom slobodnom tržištu pjesma zaslužila veću vrijednost.
Konačno, potrebno je da regulator osigura zakonski pravičan tretman glazbenih stvaratelja. Velika Britanija se ponosi povijesnom zaštitom svojih stvaratelja, poduzetnika i izumitelja. Vjerujemo da britanski kreativci zaslužuju jednaku zaštitu kao i druge industrije čiji radovi su obezvrijeđeni prilikom eksploatacije kao nositelja rizika.
Adresirajući te probleme, možemo učiniti Veliku Britaniju najboljim mjestom na svijetu za izvođače i glazbene autore, tako da britanski glazbeni studiji još jednom dignu scenu, osnaže našu poziciju kao vodeći kulturni sektor, omogućavajući da tržište snimljene glazbe procvate za slušatelje i kreatore i stvore novu generaciju talenata.
Molimo Vas da uzmete ove zahtjeve u obzir i tako osigurate da glazbena industrija postane dio više razine Vašeg plana i starta post Covid ekonomskog oporavka.“
U neku ruku ovim pismom i zahtjevi hrvatskih izvođačkih organizacija, u okviru definiranja odredbi novoga Zakona o autorskim i srodnim pravima, dobivaju na težini, jer su dio globalnih nastojanja za utvrđivanjem pravičnih odnosa u digitalnom okruženju. Treba napomenuti da je HGU istovjetne zahtjeve i argumente istaknuo pred hrvatskog zakonodavca još prije nekoliko mjeseci s namjerom pravičnog uređivanja raspodjele tzv. digitalnih prava.