Kompilacije hitova odavno su iskušane koncepcije. Nekako kao da više prikrivaju nego što otkrivaju tim slaganjem uspješnice za uspješnicom, uvijek prilagođene lijenom uhu onih koji obično ne mozgaju previše oko glazbe, već vole sažetke ‘bez promašaja’. Da odstupanje od tog pravila u nekim situacijama može ispasti puno zanimljivije ponavljanje štiva svjedoči Springsteenov ‘Chapter And Verse’.
„Chapter And Verse“ objavljen je istog dana kad i ukoričena autobiografija Brucea Springsteena „Born To Run“. „Chapter And Verse“ je svojevrsna namjenska kompilacija osmišljena kao soundtrack knjige i u tom smislu definitivno se izdvaja od dosadašnjih (čak) sedam kompilacija njegovih najboljih pjesama, jer donosi momente koji inače ne bi mogli stajati u nekim zasebnim izdanjima, jer nisu ‘svijetli’ po standardima po kojima je The Boss kroz desetljeća naviknuo i razmazio svoje sljedbeništvo.
Također ne udara na uši raskošno već na samom početku, već nudi memljivi demo „Baby I“ koji je Springsteen napisao zajedno s Georgeom Theissom u svom tinejdžerskom bendu The Castiles. Iskreno kazano, pravo osvježenje, prvi marker razvojnog puta jednog od najvećih glazbenih imena današnjice. Snimak u kojoj nema ni „S“ od današnjeg Springsteena u zvuku, ali se osjeti da je već tada ustoličen taj sirovi tinejdžerski impuls davanja stopostotnog sebe kad je glazba u pitanju, kojeg posjeduje i dan danas.
Obrada Dixonove „You Can’t Judge A Book By The Cover“ koju su The Castiles svirali u maniri Boa Didleya značajan je prolazak upravo kroz taj energetski portal iskrenog rock and rolla. „He’s Guilty (Judge Song)“ grupe Steel Mill donosi novi stepenicu razvojnog puta u smjeru tinejdžerskog buntovništva kao odgovor na nepravičnost društva, kao što predstavlja i jedan od prvih Springsteenovih pokušaja uglazbljivanja zahtijevnije teme u kojoj poseže za elementima bliskijim naratorsvu, a ne pjesništvu, dakle ono poznato njegovo sklapanje riječi i glazbe u smisaonu cjelinu kojom je znakovito kasnije probio put s „Born To Run“ i ušao u stadionske gabarite popularnosti u kojima obitava i dan danas.
„The Ballad Of Jesse James“ (The Bruce Springsteen Band), rani je korak prema dylanovštini, ali Dylanovog tadašnjeg perioda suradnje s The Bandom, kao što demo snimke iz 1972. „Henry Boy“ i „Growin’ Up“ snimljene prije albuma „Greetings From Asbury Park, N.J.“ dobrano ukazuju na tu želju da što više izbrusi Dylana u sebi i u kantautorskom obliku kad je dostatna i samo pratnja na akustičnoj gitari. Kao što je povijest pokazala, „Growin’ Up“ je ušla na debitantsko ostvarenje dok je „Henry Boy“ bila odbačena, s današnjim odmakom gledano, možda i nepravično.
Nakon takvog uvodnog niza kojim je jasno ukazano da se nitko ne rađa kao Supermen, ulazi se u poznati teritorij. „4th Of July Asbury Park (Sandy)“ i dalje u sebi nosi aromu onoga što je odavno okarakterizirano pod pojmom „Jersey Shore boardwalk culture“ i što je u toj ranoj fazi bilo prvo prepoznato u Europi, točnije Njemačkoj u kojoj je spomenuta pjesma bila objavljena kao zasebni singl s drugog studijskog albuma „The Wild, the Innocent & the E Street Shuffle“.
„Born To Run“ pojavljuje se dakle tek kao osma po redu, može se reći u trenutku kad svaki slučajni kupac ovog albuma misli da je bacio novac jer do nje nije čuo „pravog The Bossa“. No ta prva trećina albuma u smislu glazbenog artefakta je i najvažniji dio kompilacije „Chapter & Verse“. Jer sve nakon „Born To Run“ ide po očekivanom scenariju uz neke iznimke; „Badlands“ predstavlja najzvučniji segment albuma „Darkness on the Edge of Town“, nakon nje „River“ dolazi potpuno logično, a prvu iznimku čini „My Father’s House“ s albuma „Nebraska“ koji je imao zvučnije momente, ali očigledno „My Father’s House“ zbog svoje iskrene emotivnosti zaslužuje svoje mjesto na ovoj kompilaciji.
Bez „Born In The U.S.A.“ ova kompilacija bila bi faktografski nepotpuna koliko god možda neki htjeli čuti neki drugi zgoditak poput „Dancing In The Dark“ ili „Glory Days“, kao što „Brilliant Disguise“ bez pokušaja prikrivanja u nastavku pronosi postulate poznatog šuškavo-mekog pop zvuk 1980-ih, ali da je eventualnu mini trilogiju išla zatvoriti „Human Touch“ bilo bi to previše zašećerenosti.
Upravo tu Springsteen kompletno preskače „Human Touch“ poglavlje i okreće se zvuku sirovijih 1990-ih kroz „Living Proof“ s albuma „Lucky Town“ koji je objavljen istog datuma 1992. kad i „Human Touch“. Napravio je pravilnu distinkciju u izboru pjesama, jer „Human Touch“ je i dalje pripadao osamdesetima, dok je „Lucky Town“ punokrvno ‘dijete’ devedesetih. Za „The Ghost Of Tom Joad“ se može izvesti isti zaključak kao i za „Born In The U.S.A.“, samo za desetljeće kasnije, to je neizostavna Springsteenova himna devedesetih. Prati je „The Rising“ s istoimenog albuma iz 2002., koji je ujedno bio i prvi u novom mileniju nakon čak sedam godina pauze. Kako je praksa već prije pokazala, Springsteen se autorski uvijek najbolje zagrije negdje na sredini dekade, tako je „Devils & Dust“ i dan danas daleko kvalitetniji dobačaj od „The Rising“, ali je pretposljednja „Long Time Comin’“ prva u nizu ove kompilacije koju su mogli zamijeniti neki bolji momenti sa spomentug albuma. U neku ruku je ona dobra kao najava onog što je potom uslijedilo sa „Seeger Sessions“ albumom, ali je to poglavlje nažalost izostavljeno s kompilaciji, iako je i to razumljivo obzirom da se ne radi o autorskom materijalu.
Zbog ograničenosti formata CD pločice za kraj je ostalo minutaže samo za jednu pjesmu koja je morala sadržavati sve one karakteristike recentne faze rada u kojoj je Springsteen debelo društveno-socijalno angažiran. Izbor je pravednički pao na „Wrecking Ball“ u kojoj je sadržana slika krizom oštećene Amerike, čime je po njegovom ukusu album „Wrecking Ball“ (2012.) nadglasao, također kvalitetna albumska poglavlja, „Magic“ (2007.), „Working On A Dream“ (2009.) i posljednji „High Hopes“ (2014.). Težak izbor, ali ako se ‘vagne iz daljine’ „Kugla“ je ipak pomela navedenu konkurenciju, makar i na bodove. No definitivno bi bilo puno lošije iskustvo preslušavanja ove kompilacije da je kojim slučajem ‘marketinška završnica’ progutala djevičanski čiste i nespretne početke. U tom slučaju „Wrecking Ball“ bi bila samourušavajuća komponenta. No šef zna znanje, kao i puno puta do sada, tako i s „Chapter And Verse“.
Ocjena: 9/10
(Columbia / Menart, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
