Sixto. Rodriguez. Zaboravljen pa uz pomoć švedskog redatelja Malika Bendjelloula i njegova dokumentarca ‘Potraga za Sugar Manom’ 2012. svijetu otkriven američki kantautor prva je i valjda jedina asocijacija na ime Sixto. Svježe objavljen CD-prvenac zagrebačkog jazz seksteta B’s FUNstallation također je imenovan ‘Sixto’. Ima veze sa spomenutim, saznajemo u razgovoru s momcima.
Na četrdesetpet minuta B’s FUNstallationova „Sixta“ prostrto je osam lako slušljivih, ugodnih, maštovitih i uzbudljivih instrumentalnih skladbi smještenih, pojednostavljeno rečeno, pod okrilje tradicionalnog zvuka, s izrazitijim iskorakom prema latino temama. Autorski ih potpisuju članovi sastava, trubač i krilničar Zvonimir Bajević, trombonist Miron Hauser, pijanist Luka Žužić i tenor saksofonist Mario Bočić. Sekstet upotpunjuju kontrabasist Goran Rukavina i bubnjar Adriano Bernobić.
Album je snimljen tijekom dva dana studenoga prošle godine u Novom Mestu, za dobar zvuk zaslužni su tonski snimatelj Mario Grgas te producenti Andreas Marinello, Zvonimir Bajević i Robert Napholz, nakladnik je Destinatio Tokyo, cijena „Sixta“ je 30 kn, a moguće ga je kupiti na koncertima grupe i u dućanu Destinatio Tokyo, Junija Palmotića 29, Zagreb.
Kako je osmišljen B’s FUNstallation?
Zvonimir Bajević: Velika mi je čast i sreća što sam u svojoj kratkoj karijeri imao priliku i mogućnost muzički odrastati s tako nadarenim glazbenicima koji su u ovoj našoj maloj družini vidjeli priliku za iskazivanje svih svojih kreativnih potencijala. Ja zaista iz probe u probu vidim koliko, kao netko tko vidi obzor svojih mogućnosti, domaći vrhunski mladi glazbenici ne bivaju dovoljno prepoznati za svoj trud i golemo znanje. Činjenica je da medijska “prisutnost” stvara opće, klišeizirane, pa i usiljene poglede na “opće” stanje stvari. No moram reći da su pravi kreativni potencijali u našoj sredini zapravo na samim marginama. Moja je ideja bila da bar nas šestorica probamo oblikovati naš glazbeni mikrokozmos na radost svakog ponaosob i da nakon svake probe odlazimo zadovoljni i s pitanjem “Kad je sljedeća proba?” Otuda i moja ideja da to naše malo zviježđe, konstelaciju, igrom slova i asocijacije preimenujemo u zabavu: B’FUN. Eto, moj nadimak je Baja, pa otud i B. Mislim da ovaj album zorno pokazuje da među nama nema izrazitog i dominantnog vođe, sunca, kojem se zvijezde utječu, već da vlada ljubav prema glazbi koja nam je bila usađena kroz iskustva sviranja s najvećim imenima iz svijeta jazz glazbe i koji uvijek, najprije i zauvijek naglašavaju ljepotu međusobnog komuniciranja i sviranja. Mislim da su pojedini momenti na našem albumu to dokazali. Nakon porođajnih kompozicijskih muka bend je sada u stanju u kojem već imamo materijala za drugi album koji će zasigurno biti izvan “realnih” tokova i glazbenih pokazivanja “tetovaža, mišića, ljepote“ najvećih talenata ovdašnjih prostora kakve svaki drugi projekt kod nas zaziva.
Odakle stižu skladbe?
Miron Hauser: Kompozicija „Sixto“ nastala je doslovce u jednom dahu. Pogledao sam “Potragu za Sugar Manom”, dokumentarni film o Sixtu Rodriguezu. Toliko sam bio inspiriran filmom da sam sjeo i napisao skladbu. Takva kakva je, bila je od početka. U procesu pripremanja iste za album mijenjao sam samo neke detalje.
Zvonimir Bajević: „Long Winter“ nastala je kao inspiracija jednom nedavnom dugom zimom, a muzički se to ogleda na namjerno prilično dugom uvodu koji apostrofira moje nevolje zbog lošeg vremena i stvara svojevrsni bunt u meni. Zato je i tema poprilično jednostavno i jasno koncipirana kao krik koji progovara o toj nevolji. Srećom, prošla je!
Miron Hauser: „Concha“ je inspirirana pjevačicom s Mallorce, Conchom Buikom i njenom glazbom. Htio sam skladati kompoziciju u ritmu kubanske rhumbe, ali da ne bude u pravilnoj mjeri. Stoga je oblikovana u sedmero polovinskoj mjeri, do kraja sola krilnice. Trombonski solo je u klasičnoj četveročetvrtinskoj rhumbi, a njime pjesma i završava. Skladba se dosta mijenjala u procesu uvježbavanja, da bi na kraju poprimila svoj prvobitni oblik u svemu, osim završnici. Naime, nema reprize teme. Ona se iznosi jedanput na početku, nakon čega slijedi solo na krilnici i zatim na trombonu.
Zvonimir Bajević: “Dafnis“ je posvećena njujorškom bubnjaru kubanskih korijena Dafnisu Prietu kojeg sam imao prilike dva puta slušati s različitim formacijama i svaki me put oduševio svojim originalnim, svježim i silno zanimljivim glazbenim pristupima. Definitivno je jedan od mojih omiljenijih muzičara u kompletnom smislu riječi pa odatle i taj “latin” začin u mojoj kompoziciji, ali pomiješan s nekim neočekivanim trenucima, baš kao i Dafnisova glazba. Nadam se da sam se bar malo približio tom idealu.
Cilj zvuka bio je, pretpostavljam, predočiti čistu, jasnu, toplu, zaokruženu zvučnu sliku benda koji svira.
Andreas Marinello: Od početka, dakle od samog snimanja, ideja je bila da predstavljamo bend na prirodan, realan, “organski” način, poštujući osoban zvuk pojedinaca zajedno s njihovom usmjerenosti k tome da ansambl dobije zajednički glas. Stoga, važni su nam bili prozirnost i jasna definicija, s dovoljno prostora da svaki ton, svaka artikulacija i svaki udarac mogu disati i doći do izraza. Nakon što je svaki instrument dobio svoje mjesto u zvučnoj slici, ostatak su bile sitnice; kako je riječ o uigranom sastavu s glazbenicima koji su vrlo iskusni u zajedničkom muziciranju, za ravnotežu i toplinu u različitim dinamikama i stilovima su se već oni pobrinuli. Posebno mi je drago što se na ovom, prvom uratku B’s FUNstallationa čuje koliko bolje zvuči kolektiv glazbenika koji se poznaju i već jako dugo surađuju, nego mnoge snimke muzičara koji su se upoznali tek u studiju. Osobno mislim da su takvi projekti u velikoj mjeri zaslužni za opstanak živahne i svježe jazz scene u Hrvatskoj.