Buč Kesidi u dvorištu ALU – Nema ljubavi u klubu, ljubav je na Ilici

Pančevački bend Buč Kesidi sinoć je imao svoju drugu etapu u nizu od pet zagrebačkih koncerata u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti.

Buč Kesidi u dvorištu ALU (Foto: Vedran Metelko)

„Kad sam jednom pričao s Mišom Kovačem on mi je rekao: ‘Kod mojih pjesama meni je najvažnije da se netko u njima prepozna. Onda to postaje njegova ili njena pjesma, a ne više moja. I kad ljudi dođu na koncert oni onda dođu slušati svoje pjesme, a ne moje.” Eto to je i magija Buč Kesidija. Oni imaju pjesme u kojima se mladi ljudi prepoznaju. A mi stari konji možemo tandrkat od milog do nedragog. Na koncu to i jest priča o jednom pop fenomenu i to relevantnom, koji se događa. Imamo li drugi takav pop fenomen u ovom trenutku? Nemamo. Ja bih iskreno htio da ih je još jedno 5-6, ali takva je ponuda & response. Pozdravljam i ovaj jedini u ovom trenutku. Bilo bi gore da ga nema“, napisao sam kao odgovor na Facebook postu na pitanje: „U čemu je trik & magija Buč Kesidija“ nakon što sam podijelio intervju s Lukom Racićem i Zoranom Zarubicom par tjedana prije nego li su se počeli događati koncerti u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Od pet koncerata Racić i Zarubica tj. Buč Kesidi u spomenutom eksterijeru već imaju dva iza sebe, a potpisnik ovih redaka bio je na sinoćnjem, drugom po redu. Prije toga, slušao sam ih i gledao prilikom predstavljanja na ljubljanskom MENT-u 2020. netom prije nego li je krenulo korona-zatvaranje i tad je to izgledalo prilično nespretno i neuvjerljivo. Kao da su i sami imali problem s outfitom u koji su uskočili. No sinoć je to bila druga priča. Daleko sigurnija i smislenija, te pred raspamećenom vjernom publikom.

Buč Kesidi u dvorištu ALU (Foto: Vedran Metelko)

Ovo posljednje je kod Buč Kesidija možda i presudni moment. Naime, oni su s publikom kao prst i nokat. Dugo ne vidjeh mladi sastav koji tako kulerski uživa u svojoj popularnosti na pozornici. Puno izvođača općenito zazire od toga da to javno pokažu, dok je za Luku i Zorana to pak gorivo za stvaranje još vrućeg plamena koji potom emitiraju prema prvim redovima – a, poetski kazano, sinoć je devedeset posto njih sačinjavalo jedan zgusnuti raspjevani i rasplesani prvi red. Svi su tu bili došli na đuskanje i dobar provod, a Buč Kesidi su bili moderatori tog tuluma.

Ni sekunda nije potrošena na spominjanje teških trenutaka ovog turobnog perioda, ili bilo čega što bi moglo ‘ubiti raspoloženje’. Ta dva glazbenika u blještećim sakoima podsjećala su na dvije ljudske disko-kugle, njih dvojica su tek bili kao prst i nokat u cijeloj situaciji. Uronjeni u stare postulate rađenja showa, u ovom trenutku predstavljaju i original čudnog spleta okolnosti i isprepletenosti karaktera na pozornici i pružaju svojevrsnu fantastičnu igru neobično spojenih suprotnosti.

Za početak, obojica su ljevaci, pa i na pozornici izgledaju kao neka slika u ogledalu. Luka je kao gitarist i pjevač u prvom planu, ali je po karakteru malo povučeniji, dok je Zoran koji je u drugom planu pak vatreni ‘vođa ceremonije’ koji na sve načine pumpa ritam i adrenalin u publiku. Spoj suprotnosti je i njihova glazba i tekstovi, nešto poput ABBA-e koja na dursku pratnju pjeva molove, s tim što Buč Kesidi imaju plesni ritam, dok u tekstualnom dijelu obitavaju u potrazi za pravom ljubavi i ispunjenosti u ambijentu gdje toga nema (u disco klubu). Njihovi tekstovi su neka vrsta podozrivog razmišljanja na glas i susretanje s (ljubavnim) neuspjesima, u čemu se očigledno puno mladih pronalazi, dok je glazba soundtrack mjesta gdje se mladi okupljaju i gdje često u jednoj večeri prolaze put od večernjeg ushićenja do jutarnjeg razočarenja.

Buč Kesidi u dvorištu ALU (Foto: Vedran Metelko)

Buč Kesidi bi vjerojatno uspjeli i bez ovog turbulentnog perioda koji posebno u psihičkom smislu pogađa sve, no pandemijske okolnosti su čini se odigrale ulogu akceleratora kod mladih ljudi. Buč Kesidi su u ovom trenutku najbrži izlazak iz distopijskog okruženja za mladu generaciju kojoj je oduzeto ono što je imala generacija prije nje.

Gledati na ovaj sastav isključivo kroz zastarjele puritanske rock okulare u startu je pogrešno, oni su novi kemp na ovim prostorima – i bez pardona će okrznuti svaki stil koji im se dopada i s kojim će doći do cilja. No i rock momenata u njima ima dosta, čak i konceptualne igre da gitarski solo plasiraju na kraju kad katarza, ili bolje kazano, euforija u koju uvedu publiku to prirodno i zahtijeva (u pjesmi „Nebitna (ne mogu da)“).  Zarubica pored bubnjeva preko elektronskih pedova na svojim leđima ima skoro kompletnu pratnju, uz to još i pjeva svaku drugu pjesmu. Racić također ima zauzete i ruke i noge uz pjevanje, i pjesme definitivno imaju fluid, jer da nemaju, teško da bi mogli publiku uvesti u euforično stanje.

Po pitanju set liste, svaka odsvirana pjesma s albuma „Euforija“ bila je definitivno hit među zagrebačkom publikom, ali bilo je dosta onih koji su znali i riječi pjesama s manje poznatog prvog album „Posesivno-ospulsivni hospul“, posebno „Kafe aparat“ i „Pola pet“, a kao i prve večeri odsvirana je i „Ljeto već je gotovo“, obrada pjesme Zvonimira Husnjaka, tj. nove hrvatske pop senzacije u naletu koja djeluje pod imenom Z++, ali za razliku od prve večeri u ALU kad je Husnjak gostovao Buč Kesidiju, ovog puta je bend tu pjesmu izveo bez njega obzirom da je on negdje drugdje imao koncertni angažman. Sudeći po tome, Z++ bi se lako mogao opet ukazati na pozornici u dvorištu ALU-a u narednim koncertnim večerima.

Također još jedan splet okolnosti su Buč Kesidi jako dobro prepoznali i upleli u svoju priču – dvorište ALU je na Ilici, pa je i refren hita „Nema ljubavi u klubu“ iz „Nema ljubavi u klubu, ljubav je na ulici“ sinoć bio promijenjen u „Nema ljubavi u klubu, ljubav je na Ilici“. Reakcija publike to je jednostavno i potvrdila.

Večeras je na redu još jedan koncert, dok je ponedjeljak pauza pred posljednja dva koja će se na istom mjestu odviti u utorak i srijedu.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X