Blues koji promišlja sama sebe i i u tom procesu iz samoga sebe ujedno i nastaje.
Buddy Guy je s navršenih 89 godina vjerojatno posljednja živuća i još uvijek aktivna izvorne generacije čikaškoga bluesa, a sudeći ne samo po naslovu njegovog novog albuma, već i po njegovom zvuku i vitalnosti starog majstora koju je ovog proljeća pokazao i na filmu glumeći cameo ulogu u horor hitu Ryana Cooglera “Sinners”, još uvijek nije raskrstio s bluesom, kao ni blues očito s njim.
Objavljen u srijedu, netipično izvan redovnog ciklusa kako bi datum izlaska koincidirao s njegovim rođendanom “Ain’t Done with the Blues” nalazi Buddyja u refleksivnoj fazi. Naime kako u “Fenomenologiji duha” Georga Wilhelma Friedricha Hegela “Geist” u svojoj konačnoj fazi promatra samoga sebe u nekom vidu autokreacije, tako u Guyevoj “fenomenologiji bluesa” sam blues promata sebe i u tom činu nastaje iz samoga sebe.
Da se razumijemo, blues je jedan od žanrova u kojemu su glazba i njezin osjećaj češće sami sebi tema nego što je to slučaj u drugim vrstama muzike, ali rijetko kad je toliko detaljno iznesen kao prevladavajuća tema neke ploče kao što je to slučaj u “Ain’t Done with the Blues”. Osim što je naveden već u naslovu albuma, blues je tema i uvodne minijature “Hooker Thing”, jednoga od dva jednominutna skita u kojima Guy svira pjesme drugih majstora bluesa. Ovdje je u pitanju “Boogie Chillen” Johna Leeja Hookera (prva pjesma koju je naučio svirati, kaže), a kasnije ćemo čuti i “One From Lightnin'” na tragu, kako joj ime kaže, Lightnin’ Hopkinsa.
Najbolji primjer “bluesa koji samog sebe promišlja” vjerojatno je pjesma “The Blues Chase The Blues Away” koja govori o tome kako blues (glazba) može biti lijekom za blues (osjećaj), a i u ovoj pjesmi skida kapu svojim važnim prethodnicima Jimmyju Reedu, B.B. Kingu i Little Walteru, dok na “Been There, Done That” progovara o svom životu u bluesu i svim juke jointovima i koncertnim dvoranama u kojima je svirao.
Na “Where U At” krećemo na put u New Orleans, što već čujemo i uvodnim stihovima (“Dirty rice and red beans down Congo Square / Tchoupitoulas come see me, I’ll be waiting there”) i prije nego mu se pridruži mlada nada blues gitare Christone “Kingfish” Ingram koji se Buddyju sad pridružuje i u studiju nakon što su zajedno bili i na turneji.
To je prvo od nekoliko gostovanja na ovom albumu, iako je možda popis izvođača koji mu se ovaj put pridružuju za nijansu manje zvjezdan nego što je to bio slučaj na njegovoj prethodnoj ploči “The Blues Don’t Lie” na kojoj smo mogli čuti Mavis Staples, Elvisa Costella, Jamesa Taylora, Jasona Isbella (na singlu “Gunsmoke Blues”) i druge.
Ovaj put tu su možda očekivanji Joe Bonamassa na vrlo dobroj “Dry Stick”, zatim dvojac koji je svoje dane slave proživio u sedamdesetima – Joe Walsh iz Eaglesa sa svojim prepoznatljivim slideom na “How Blues Is That” te Peter Frampton na “It Keeps Me Young” – i Blind Boys of Alabama koje se uvijek zove kad treba gospelom obojati neku pjesmu kao što je ovdje slučaj s “Jesus Loves the Sinner”.
Na drugim mjestima teme će varirati od ljubavne škrtosti na vrckavoj “Love on a Budget”, preko rasizma na “I Don’t Forget” do stanja u ludom svijetu danas na “Upside Down”, ali kao što smo rekli, prevladavajuća tema je uvelike sam blues, bilo to izravno kao što je slučaj u sporijoj “Blues on Top” ili manje izravno na obradama kao što su “Trick Bag” Earla Kinga i “I Got Sumpin’ For You” Guitar Slima ili originalu “Swamp Blues” koji nas još jednom vodi u bayoue Louisiane prije nego album zatvori klasik J. B. Lenoira “Talk to Your Daughter”.
Možda je najveći problem ovog albuma njegova glomaznost s čak osamnaest pjesma i preko sat vremena trajanja, pa se tako možda moglo i izbaciti koju od obrada kako bi se postigla kompaktnija cjelina, ali to je tek omanja zamjerka iz obijesti s obzirom na činjenicu da je djed Buddy uspio i u ovako poznim godinama snimiti album koji zvuči svježje od mnogih ploča mlađih kolega među kojima će Guy tražiti kome predati vazda goruću baklju bluesa kad jednom raskrsti s njim. Ali kako naslov kaže, još nije vrijeme za to.
Ocjena: 7/10
(RCA Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
