Frank Turner, La Roux i Wovenhand su obilježili središnji dio večeri prvog Terraneo Festivala i Šibeniku.
Čim je zašlo sunce koje je pržilo cijeli dan, zapuhala je bura i postojala je opasnost da ugrozi Terraneo Festival, pogotovo glavni i najveći Terra Stage. No crne slutnje da eventualnim otkazivanjem programa na glavnoj pozornici Festival ne bi zasjao u pravom svjetlu se na sreću nisu obistinile. Jest da se malo zgusnula satnica nastupa, ali bura je tijekom večeri počela slabjeti, a zabava za 15.000 ljudi je do ponoći imala nekoliko odličnih vrhunaca. Stoga krenimo redom.
Wovenhand predvođen Davidom Eugeneom Edwardsom, koji je s bijelim stetsonom na glavi je svojim triom podignuo pakleni zvučni zid na Aqua Stageu. Publiku je pogodio zvuk koji je istovremeno bio i psihodeličan i težak dok je Edwardsov vokal djelovao kao borba ljudske duše s demonima. Ovo posljednje je Edwards odlično postignuo time što je pjevao na dva mikrofona koji su različito frekvencijski ugođeni čime je postigao efekt čudnog dijaloga sa samim sobom. On je na najboljem tragu Caveove propovjedničke škole rocka, iako u sebi posjeduje i snažnu crtu jednog Willard Grant Conspiracyja.
Nakon Wovenhanda atmosferu je ublažio shoegazing stil kanadskog Destroyera. Bend pjevača Daniela Bejara ove godine je objavio svoj najslabiji album, a na Terraneu se to moglo osjetiti i uživo. Nije to samo bila posljedica dojmova s koncerta Wovenhanda kod pisca ovih redaka, već više-manje realna konstatacija kad se uzme u obzir ono što je slijedilo nakon toga.
Najveće iznenađenje prve večeri po pitanju postizanja kemije s publikom i energijom izbačenom u eter na prvom Terraneou svakako predstavlja britanski rock/folk/punk kantautor Frank Turner i njegov prateći bend The Sleeping Souls. Turner posjeduje energiju i karizmu koja podsjeća na Brucea Springsteena u mladim danima, uz to je showman koji publiku konstantno uveseljava, drži u neizvjesnosti i suvereno upravlja reakcijama iste. Treba samo reći da je za kraj nastupa sve ispred Aqua Stagea natjerao da se sagnu, a tako nešto ne može baš svatko napraviti indie publici.
Glazbeno gledano je također snažan iako hoda po rubu ponora u svojoj reciklaži klasičnog rock izričaja. No i tu dokazuje da je istinski zaljubljenik, odnosno rock and roll vjernik kojem polazi od ruke u svoje pjesme ugraditi ne samo utjecaj već i snažno naglasiti hommage velikanima poput Elvisa, Jerry Lee Lewisa, Boba Dylana i Johnnyja Casha. Publiku je osvojio već na početku pjesmom „I Still Believe“ koja je njegova „Bohemian Rhapsody“ ili „Space Oddity“ – kompleksna pjesma koja uslijed silnog šetanja kroz aranžmane u sebi posjeduje i jak temelj za grupno pjevanje mnoštva, što se i dogodilo.
Frank Turner je u najkraćim crtama rečeno razvalio i uopće treba sumnjati da će sa svakim eventualnim povratkom u našu zemlju bez problema napuniti klub u kojem publika neće dvojiti o svom zadovoljstvu, kao što je na kraju krajeva bilo i na Terraneu.
„Osjećam se kao Mariah Carrey“’, izgovorila je pred okupljenim mnoštvom Elly Jackson, pjevačica britanskog elektropop dua La Roux koji je na Festivalu nastupio u proširenom izdanju kao četvorka. Opaska na Carrey je naravno bila zbog velikog broja okupljenih, a nipošto zbog stila i zvuka grupe koja baštini uistinu najbolje elemente elektro zvuka osamdesetih. Njihov debi album za koji su dobili i Grammy pokazao se eponimnim i među hrvatskom publikom koja je uglas pjevala i plesala tekstove istog i to ne samo hitove.
Bilo bi previše za reći da je nastup La Rouxa bio poput vremeplova i oživljavanja duha jednog Eurythmicsa, ali je debelo bio na tom tragu. Najveća zamjerka je da je koncert možda trajao prekratko obzirom na emocije u redovima publike.Činjenica je da La Roux posjeduju samo jedan album u svojoj karijeri, ali nove pjesme su ipak bile „ljubomorno“ čuvane iako je Elly najavila da bi isti trebao biti objavljen početkom iduće godine. La Roux se od publike oprostio elektro obradom pjesme „Under My Thumb“ The Rolling Stonesa i svojim najvećim hitom „Bulletproof“. Naravno prva večer nipošto nije završila na tome. Na red je došao Dubioza Kolektiv…
Saznajte više: Petodnevni indie-rock spektakl u Šibeniku započeo je svoj put ka uspjehu
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
