Carolyn Wonderland se doima kao osoba koja voli svakog u publici pogledati u oči i iz srca okinuti riff, solažu ili urlik.
Živimo u nepravednom svijetu gdje situacija u kojoj žena obavlja određen posao može postati vijest, iako po pravdi i zaslugama to ne bi trebala biti vijest. Diferencijacija radnih mjesta po spolu bi trebala postati prošlo svršeno vrijeme, no nažalost, to se ne događa. Takva konstelacija odnosa i okolnosti nije spriječila Carolyn Wonderland, teksašku gitaristicu sjajnog glasa i naramka vrlo dobrih pjesama da postane prva ženska solo gitaristica Bluesbreakersa, dugogodišnjeg benda Johna Mayalla.
Na tom su se radnom mjestu kalile veličine kao što su Eric Clapton, Peter Green, Mick Taylor i kao gitaristica Carolyn Wonderland nije ni mrvicu slabija od slavnijih prethodnika. Sudeći po dionicama koje svira na svom solo albumu “Tempting Fate”, izgledalo je kao da je nogom razvalila vrata i i Mayallu priprijetila: “Izvoli me slušaj!”. To nimalo ne govori o njenom privatnom karakteru (koji mi ionako nije poznat), nego o njenoj svirci, koja je bučna, zveckava, blještava, prijemčiva za uho.
Carolyn i gitara čine jedno tijelo, gitara svira kako se Carolyn osjeća, to su emocije koje vibriraju. Osnovna baza je vrlo poznati, gotovo konzervativni blues rock iz kojeg Wonderland uzlijeće da obavi pravi vokalno-gitaristički vatromet. Povremeno Wonderland aterira u funk, soul i jazz, te zvuči poput izgladnjele lavice koje se bacila na krdo fino ugojenih antilopa – Wonderland u svakoj pjesmi zvuči kao da je pjeva zadnji put i nikad više i taj stav je nemoguće ne voljeti, iako pojedina autorska rješenja zvuče plitko.
Carolynino umjetničko stanište je klupska svirka, iako se mogu naći snimke kako briljira na velikim scenama i s velikim imenima (primjerice s Bonnie Raitt), “Tempting Fate” je album za promociju po klubovima i intimnijim prostorima, Wonderland se doima kao osoba koja voli svakog u publici pogledati u oči i iz srca okinuti riff, solažu ili urlik.
Uvodna “Fragile Peace and Certain War” sadrži dionice kraj kojih Jack White, Angus Young i ostala bratija izgledaju kao usamljeni leptirići koji slučajno krilcima dotiču žice gitare, a “Crack In the Wall” je soul balada koja čini sjajan kontrapunkt uglavnom dominantnoj buci i galami. Ta pjesma pokazuje da Wonderland zna stati kad treba, a ne da bezglavo srlja u jeftine trikove po imenu “brzo-još brže” i “glasno- još glasnije”. Svoje interpretatorsko umijeće je još pokazala kroz obrade “It Takes A Lot To Laugh, It Takes A Train To Cry” Boba Dylana i “Honey Bee” Billyja Joe Shavera.
Zaključna, odulja i kompleksnija “Loser” kao da dolazi iz druge dimenzije, ima mračniju i mirniju atmosferu koja je toliko uznemirujuća koliko je tiša, dok su krikovi na refrenu tek trenutni momenti katarze koja tek treba potrajati i koja se tek treba provesti. Možda će “Loser” podsjetiti nekoga na Youngovu “doom trilogiju” u kojoj je Wonderland u centru emocionalnih košmara kroz koje mora proći mirno i ne osvrćući se na bol. Wonderland je i sjajna pjevačica, koja nimalo ne štedi svoje glasnice i koja u pravilu nema problema s autentičnošću – da, Carolyn je prošla sve blues škole, ali nije ostala kopirant tuđih klišea ili ideja. “Tempting Fate” je album koji se pozdravlja uzdignutom kriglom i povikom konobaru: “Još jedna runda za sve!”
Ocjena: 7/10
(Alligator Records, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
