Catch Pop String Strong u Sargfabriku: Srpsko-kosovske miljenice bečke scene

Pozornicu ovećeg, a opet ne premalog bečkog kluba Sargfabrik u četvrtak točno od 19,30 sati zauzele su violistica i vokal Jelena Popržan i čelistica i vokal Rina Kaçinari, uspješni i vrckasti bend Catch Pop String Strong djevojaka iz Srbije i s Kosova. Već nakon prvog albuma 2011. godine objavljenog za Col Legno, postale su austrijske Lieblinge, a pala je i Austrijska Advancement Award za svjetsku glazbu, dok su ove jeseni nastupale i na kazališnim daskama.

Catch Pop String Strong u Sargfabriku (Foto izvor: Facebook)
Catch Pop String Strong u Sargfabriku (Foto izvor: Facebook)

Catch Pop String Strong publiku drže na dlanu kako otpočetka konferanse, tako i tijekom samih songova, da li i zato što su na ovoj pozornici već toliko puta nastupile da se na njoj osjećaju kao kod kuće. U to ime govori i protkanost nastupa glazbenom satirom, kroz koju otvaraju jednu suptilnu kritiku austrijskog društva u kojoj su se tek rijetki spremni nasmijati i samima sebi, kao s pjesmom „Turbofolk Queen or Slavica the Cleaning Maid“. Koketiranje s visokom kulturom svakodnevice izbacile su aranžiranjem aforizama koji postaju prave minijature ljudskih karaktera, poput onih iz pera Karla Kraussa. A jedan od njih glasi, „Pravo je muško onaj koji nikad neće učiniti huncutariju za koju misliš da će je učiniti, dok je napola muško onaj koji će počiniti huncutariju za koju misliš da nikad neće učiniti“, citira Jelena.

Kako pišu autorske songove, na kojima surađuju s renomiranim austrijskim piscima, aranžmani im s druge strane često vuku na glazbu europskog jugoistoka, kao i romske i sefardske tradicije. Nastavljajući ono što se prije tridesetak godina nazivalo opozicijskim rockom, prepoznala je i razmažena bečka publika. Opčinjena njihovom međusobnom komunikacijom, koju osvježavaju idejnošću, svoj program začinjuju i stand-upom, oživljavajući i vižljastu stranu svojih figura, kroz jedan ‘buddy-buddy’ performativ. Jer, Jelena je odjevena u crnu tuniku i s malim roščićima od kose, kao vražićak, dok Rina, nosi damske accessoire koji joj daju auru stanovite nedodirljivosti.

Viola, kao glazbalo dublje i manje resko od violine, Jeleni otvara da ide drugim putevima od kolegice Ive Bittove s kojom očito ima jako puno toga zajedničkog. Uvjerenošću kojom doprinose nastupu, pogotovo prijeko pogledna Rina, zacijelo doprinosi i to što nemaju odmak od materijala, jer pišu svoje stvari. Za moment show-kradljivice Jelena je svoj arsenal instrumenata okitila i drombuljama, kao i štapnim monokordom koji zvuči visoko poput balalajke, dok u kombinaciji s gudalom odjekuje poput berimbaua…

Za dizanje atmosfere pobrinuo se Orges Toçe, albanski gitarist koji daje nastupu boju ethno-Waitsa, s pjesmom„Scheisse Korruption“ čija je poruka svima bacila rukavicu u lice. Pred kraj nastupa, a riječ je o dva seta od po sat vremena, Rina će na pozornicu dovesti i dječačića koji će zajedno s bendom izvesti partizansku poskočicu na talijanskom koju skupno pjeva i publika. Ovaj afirmativno-umjetničko-kabaretski duet, je uz viđenija lica iz austrijskog kulturnog života, s obitelji pozdravio i skladatelj Wolfgang Mitterer, predsjednik austrijskog ZAMP-a. Ujedno i otac mladog pjevača – pjevačića! – pred kojim su jos mnogi koncerti i nastupi…

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X