Category archive

Recenzija - stranica 2

/ Recenzija

Toni Starešinić ‘Nesreća’ – atmosferična retro YUlectronica

Ivan Laić

Soundtrack dokumentarne serije 'Nesreća' ima prepoznatljiv retro jugoslavenski zvuk koji podjednako crpi iz oba glavna izvora europske elektro tradicije - onog njemačkog i onog francuskog, no isto tako će nas možda u nekim trenucima podsjetiti i na glazbu koju je slavni John Carpenter skladao i snimao za vlastite filmove. Više

/ Recenzija

Psihomodo pop ‘Digitalno nebo’ – ne toliko kreativan nered

Zoran Tučkar

Psihomodo popu, dragoj naciji i drugim pripadnicima ljudske vrste je od prvog dana njihovog postojanja jasan smjer kojim taj brod vozi, pa tko ih voli - voli ih, a tko ne, a šta sad. Stonesi, Iggy Pop, Velvet Underground, Ramonesi su velika četvorka koju pjevač Davor Gobac, gitarist Vlatko Ćavar, basist Smiljan Paradiš i u devedesetima pridošli saksofonist Jurij Novoselić neizmjerno vole. Više

/ Recenzija

Buč Kesidi ‘Euforija’ – u raljama novog teenangsta

Srđan Strajnić

Tektonski poremećaj kakav je na rok sceni Srbije izazvao levoruki dvojac Buč Kesidi se u dvadeset prvom veku ne pamti. Ljudi su rasprodali Novi Sad, Kragujevac, pa dva koncerta u Nišu i na kraju rasprodali dve Amerikana dvorane DOB-a (1200 karata ukupno) čak tri nedelje pre nastupa. Čeka ih Zagreb, MENT u Ljubljani, Eurosonic Showcase u Groningenu… 'Euforija', naslov albuma koji je pred nama, nije mogao bolje opisati ono što se u ovom trenutku događa! Više

/ Recenzija

THE SIIDS ‘Brutalist’ – nije brutalno, nego elegantno

Zoran Tučkar

Stanislav Grdaković i Darko Terlević se znaju još iz vremena dok je GNK Dinamo bio NK Croatia, skupa su djelovali u bendu Morso, da bi 2016. nakon odlaska u Australiju 'sreli sebe' i redefinirali svoj autorski i izvođački stil. Nastao je electro-dark pop duo The Siids, i krajem 2019. se ukazao prvi dugosvirajući album zvan 'Brutalist'. Hrvatski jezik kojim je pjevao Morso je zamijenjen engleskim. Više

/ Recenzija

Goblini ‘Jednina’ – u rangu klasika iz devedesetih

Vedran Harča

Kada su ranih 'nultih' Goblini prestali s radom, nikako se nisam mogao otresti dojma da priči tu nije i ne može biti kraj, da imaju još puno toga za reći i odsvirati. Ono što se čitavo desetljeće činilo kao pusta želja jednog starog fana, na kraju se ipak pokazalo itekako točnim, prvo zahvaljujući seriji povratničkih koncerata, a potom i u studiju. Više

/ Recenzija

‘Euphoria’ – Držati van dohvata djece

Dijana Ćurković

Od ovogodišnjih serija oko kojih se podiglo najviše prašine, kao ugodno iznenađenje dolazi 'Euphoria' u produkciji HBO-a. Serija zbog golotinje i nasilja nije namijenjena publici mlađoj od 18, ali govori o srednjoškolcima i zaista je šteta što im se ne može preporučiti. Više

/ Recenzija

John Williams ‘Krvnikov Prijelaz’ – kako je izgubljen zapad

Ivan Laić

Žanr vesterna je u popularnoj kulturi često eksploatiran i stenje pod bremenom brojnih trash i pulp naslova niske kvalitete, no kako u filmu, tako i u književnosti, iznjedrio je i neke naslove koji pripadaju samom vrhu umjetničkih ostvarenja u svojim rodovima. "Krvnikov Prijelaz" može se uvrstiti u tu kategoriju. Više

/ Recenzija

Depeche Mode ‘Spirits In The Forest’ – zajedno s dušama obožavatelja

Zoran Stajčić

Nakon filma 'S&M2' grupe Metallica ove jeseni je još jedno veliko ime svjetske scene imalo jednovečernju kino premijeru svog koncertnog filma. Riječ je dakako o grupi Depeche Mode i filmu 'Spirits In The Forest' u režiji Antona Corbijina, a premijera na velikim platnima se odvila u četvrtak 21. studenog, kako u svijetu, tako i u hrvatskim kinima. Više

/ Recenzija

Tindersticks ‘No Treasure But Hope’ – i blago i nada

Ivan Laić

'No Treasure But Hope' važan je povratak Tindersticksa pisanju osjećajnijih pjesama, dirljivih melodija i albuma koji svojim smirenim pristupom pulsiraju isijavajući neuhvatljivu ljepotu koja se opire opisivanju riječima bez izravnog izlaganja njihovome sjaju. Više

/ Recenzija

Truth ≠ Tribe ‘Distances’ – jazz album balkanske rute

Zoran Stajčić

Poznata je priča da je jazz izgubio onu provokativnu angažiranu društvenu oštricu koju je imao u svojim najvažnijim desetljećima sredinom XX stoljeća i koju je od njega kasnije preuzeo rock. No biti džezer danas ne znači nužno biti neka 'biljka iz izloga' nemoćna za bilo što osim estetsku upotrebu, posebice ako je riječ o odvažnim mladim jazz glazbenicima. Više

Idi na Vrh
X