Category archive

Recenzija - stranica 48

/ Recenzija

Mount Eerie ‘A Crow Looked At Me’ – smrt je stvarna

Ivan Laić

Mount Eerie glazbeni je projekt Phila Elveruma, a njegov posljednji album "A Crow Looked At Me" dnevnik je bola napisan nakon smrti njegove supruge Geneviève Castrée koja je prošlog ljeta preminula od raka, ostavivši Phila samog s kćrekicom od godinu i po dana. Više

/ Recenzija

Father John Misty ‘Pure Comedy’ – traženje smisla u besmislu

Ivan Laić

Novi album Father Johna Mistyja duboka je filozofska studija apsurdnosti ljudskog življenja na 'bezbožnom kamenu koji odbija umrijeti' i pokušaj pronalaska zrnca smisla u besmislenom svijetu. Impozantan je to i jedinstveno zamišljen i napisan album kakav se može roditi isključivo u naletu genijalnosti kao umjetničko djelo koje je savršen produkt vlastitog vremena i kao takvo ostaje trajno zabilježeno u svijesti onoga tko s njim uđe u aktivni dijalog. Više

/ Recenzija

Ryan Adams ‘Prisoner’ – arena rock kao lijek za slomljeno srce

Vedran Harča

'Da je barem Ryan', bilo je prvo što sam pomislio kada je najavljen zagrebački koncert Bryana Adamsa. Spletom okolnosti, otprilike istovremeno izašao je 'Prisoner', album kojim su sličnosti između isluženog kanadskog pop-rock daveža i sumanuto produktivnog američkog kantautora i u glazbenom smislu veće nego ikada dosad. Više

/ Recenzija

Alison Krauss ‘Windy City’ – gubitak i čežnja u country popu šezdesetih

Ivan Laić

Alison Krauss posljednji solo album objavila je na kraju prošloga stoljeća, a u novome je objavila tri albuma s pratećim bendom Union Station, te veoma cijenjenu suradnju s Robertom Plantom 'Raising Sand'. Njezin novi album 'Windy City' snimljen je većim dijelom prije četiri godine, a sastoji se od deset obrada country klasika koje su odabrali producent Buddy Cannon i sama Krauss. Više

/ Recenzija

Jonathan ‘To Love…’ – nova potvrda snage

Vedran Harča

Voljeli ih ili ne, Jonathanima nekoliko stvari morate priznati – riječ je o jednom od rijetkih bendova koji je na našoj sceni uspio nešto napraviti iako pjeva na engleskom, i to izvodeći glazbu koja savršeno korespondira s rock strujanjima u Britaniji i SAD-u, što se u Hrvatskoj i dalje ne događa baš često. Više

/ Recenzija

Son Volt ‘Notes of Blue’ – S prstohvatom bluesa

Ivan Laić

Načelno nadahnut bluesom delta velikana Mississippi Fred McDowella i Skipa Jamesa, kao i folk melankolijom Nicka Drakea, 'Notes of Blue' još je jedan u nizu albuma koji dokazuju kako Jay Farrar nije ništa manje nadaren autor od svojeg slavnijeg bivšeg kolege Jeffa Tweedeyja. Više

/ Recenzija

Barcelona Gipsy balKan Orchestra ‘Del Ebro al Danubio’ – Balkanska duša u katalonskom srcu

Zoran Stajčić

Barcelona Gipsy Klezmer Orchestra u zagrebačkoj Močvari je u jesen 2015. napravio pravi mali dar-mar. Orkestar gostuje opet u istom prostoru 24. veljače s tim da je u međuvremenu promijenio ime. Na mjesto 'Klezmera' uskočio je 'Balkan' i time se našla jača poveznica koja opravdava i naziv albuma – stvorena je glazbena osovina od španjolske rijeke Ebre do Dunava. Više

/ Recenzija

Drumelody ‘Aero’ – distopijski kozmički ples

Zoran Stajčić

Puno je primjera u kojima su kolege glazbenici bubnjara u bendu ili nekom glazbenom projektu zamijenili ritam mašinom, ali teško se sjetiti primjera u kojima je bubnjar učinio suprotno – zamijenio sve ostale članove modernim elektroničkim napravama. Sarajevski bubnjar i perkusionist Berin Tuzlić upravo na tom tragu razvija svoj glazbeni projekt Drumelody. Više

/ Recenzija

Božo Vrećo ‘Pandora’ – Bol: općeljudska, anđeoska, božanska

Ivan Laić

Kada se piše o glazbi Bože Vreće valja oprezno birati riječi kako ne bi završili grlom u floskulama o jedinstvenosti njegove pojave i na trenutke jezive boli u glasu. Čini se kako ključ njegova umjetničkog uspjeha leži u začaranom krugu u kojem se to što on jest manifestira kroz moćnu tugu sevdaha, a koja upravo čini, hrani i produblje to što Božo Vrećo kao umjetnik jest. Više

/ Recenzija

Peter Doherty ‘Hamburg Demonstrations’ – raštimane balade za jutro poslije

Vedran Harča

Londonski The Libertines bili su posljednji rock'n'roll bend starog kova, jedan od onih čiju je glazbu nemoguće odvojiti od života na rubu i drogiranih ekscesa za koje je bilo teško vjerovati da im neće doći glave. To se prvenstveno odnosilo na Petea Dohertyja, jednog od dvojice lidera grupe i medijski zasigurno najpraćenijeg junkieja posljednjih godina, iako po pitanju rasturanja svim i svačim previše nisu zaostajali ni Carl Barat, John Hassall i Gary Powell. U svom tom kaosu očekivano su implodirali 2004. godine, no vrlo dobri povratnički album 'Anthems for Doomed Youth', kao i nova Dohertyjeva solo ploča, začepili su usta svima koji su ih željeli otpisati i dokazali kako još uvijek imaju što za reći i odsvirati. Više

Idi na Vrh
X