Chant Électronique, međunarodni kolektiv tradicijskih pjevačica i pjevača te producentica i producenata elektroničke glazbe iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Portugala, Irske i Francuske objavio je treći singl sa svog nadolazećeg albuma.
“Nije slučajno da je naš sljedeći singl ratna pjesma. S tjeskobom, suosjećanjem i porivom za otporom pratimo genocid u Gazi i ratove koji ne završavaju. Razmišljamo o povijesti – političkoj, ali i osobnoj, s obzirom na to da su neki članovi našeg kolektiva iskusili rat i progon te žive u društvu koje i dalje svakodnevno trpi posljedice prošlih oružanih sukoba. Analiza događanja u svijetu nije društvena uloga koju smo odabrali. Odabrali smo stvarati pjesme i poeziju te kroz njih komentirati ono što se oko nas događa.”, poručuju Chant Électronique.
Pjesmu je kolektivu ponudila Dunja Bahtijarević. Za produkciju i miks odgovorni su Nils Peschanski, Dunja Bahtijarević i Raphaël Hardy, a za master Raphaël Hardy, a u istoj su sudjelovali: Dunja Bahtijarević (glas)
Raphaël Hardy (bas, kaval) i Nenad Kovačić (udaraljke).
Pored spomenutih, Chant Électronique još čine: Louise Calzada, Teresa Melo Campos, Nils Peschanski i Darragh Quinn.
“Komu majka” je tradicijska pjesma iz Međimurja i govori o čovjeku koji je prisiljen ići u rat. Napušta svoj dom i pozdravlja se s roditeljima i sestrom, koji ga uvjeravaju da će se vratiti. Naposljetku se oprašta od drage, koja je uvjerena da neće. Pjesmu “Puž” u nastavku teksta napisala je članica Chant Électroniquea Dunja Bahtijarević, a govori o (neuspješnom) povratku, čime se zatvara krug.”
Dunja Bahtijarević “Puž”
izgubila sam kuću i krenula da je tražim
ne odmah
dugo sam se pravila da to nije ništa
da se bez kuće može
ako imaš dovoljno džepova
da u njih naguraš sve s čime živiš
ja imam kaput od svoje kože
i džemper od svoje kose
rađene po mjeri: sve džep na džepu
puni su, i težina me pokopava
za kuću pitam preko puta mjesta
na kojem sam je ostavila
komšija u vojničkoj jakni
usred kulise pitome kuhinje
ljubazno me nudi kafom
vuče crn dim i govori: vrijeme je
da svako ode tamo odakle je došao
nesvjestan da je to jedino vrijeme
koje ne dolazi
na kraju ulice bakina prijateljica
miluje mi obraz i kaže: Dunja, dušo,
pa vi ste spakovali i korijenje i behar
ništa za vama nije ostalo
svako pitanje bez odgovora
dugo me drži na mjestu
kroz meso vuče svoje debele niti
zašiva me za vrijeme i prostor
podižem napuštenu puževu kućicu
oštećene fasade i urušenog krova
iz koje se prije spiralno širio
cijeli njegov svijet
možda je pobjegao
jedva izvukavši živu glavu
kakav je pužev osjećaj straha?
jesu li mu falile ruke i noge
dok je puzao nezaštićen?