Unatoč povremenim promašajima koji s pravom nisu našli mjesto u golemom objavljenom repertoaru Bukowskog kao pjesnika, veći dio ovih pjesama ipak pokazuje snagu grube poezije koja je od njezinog autora stvorila legendu.
Stari pokvarenjak Charles Bukowski, trubadur iz prljavoga jarka i glasnogovornik podzemnog polusvijeta koji čine pijanci, kockari, kurve i književnici, danas je naširoko prihvaćen kao jedan od najistaknutijih američkih pjesnika druge polovice dvadesetog stoljeća, a može se pohvaliti i armijom fanatičnih obožavatelja kakva rijetko prati ljude od pera. Moram priznati da sam oduvijek osjećao određenu odbojnost prema tim tipovima, a uglavnom je uvijek bila riječ o muškarcima, kojima su usta bila puna starog Buka, a ako su i sami pisali, uvijek su ga pokušavali kanalizirati u svom izričaju u pravilu se više koncentrirajući na njegov prostački vokabular, izraženu grubu seksualnost i veličanje pijanstva, pritom zanemarujući njegov osjećaj za humor, autoironiju i genijalni talent za pronalaženje zrnaca neupitne ljepote koja bi još više blistala zbog činjenice da je izvađena iz najprljavijih zakutaka ljudske egzistencije.
Taj talent kod Bukowskog je uvijek bolje izbijao u poeziji nego u proznim djelima, a dokaze koji lako brane ovu tezu možemo pronaći primjerice u antologijskoj zbirci “Užici prokletih” koju je u prijevodu Damira Šodana prije deset godina objavio Profil. Desetljeće kasnije pred nama je još jedan veliki izbor Bukovih pjesama, a ovaj put su u pitanju posthumna zbirka neobjavljenih i neuvrštenih pjesama “Oluja za žive i mrtve” u izdanju V.B.Z.-a. Budući da su u pitanju stihovi koje je urednik Abel Debritto mukotrpnim radom prikupio iz gomila rukopisa ili rijetkim izdanjima potpuno opskurnih časopisa, u njima nalazimo Bukowskog u nefiltriranom izdanju, upravo onakvog kakvog ga najčešće i zamišljamo: oporog, nerijetko šokantnog, pijanog, neopranog i mnogo spremnijeg za popuštanju svojim neugodnijim instinktima nego inače. Dvosjekli je to mač: tračci ljepote na ovim stranicama su rjeđi, ali to su više upečatljivi kad se jednom pojave.
I ovu je zbirku preveo Šodan, bez sumnje jedan od najboljih domaćih prevoditelja anglofone poezije, ali “Oluja” neće ostati upamćena kao njegov najbolji rad. Velikim dijelom ta činjenica uvjetovana je specifičnim izričajem pjesnika koji je u čestim slučajevima doslovno neprevodiv: kako, primjerice, uopće na bilo kojem jeziku reći naslove poput “kuv stuff mox out”? No ovdje Šodan radi i neke neprisiljene greške u kojima promašuje smisao slenga ili zvuči pretjerano kvrgavo u odnosu na izvornik, što se može primijetiti u rijetkim slučajevima gdje je u knjizi priložena i kopija originalnog teksta kao ilustracija uz prijevod. Unatoč takvim zastranjivanjima prijevod je u načelu dobar, čak i ako Šodan umije bolje.
Slično se može reći i za sadržaj, unatoč povremenim promašajima koji s pravom nisu našli mjesto u golemom objavljenom repertoaru Bukowskog kao pjesnika, veći dio ovih pjesama ipak pokazuje snagu grube poezije koja je od njezinog autora stvorila legendu. Ono što najviše upada u oči kad danas čitamo njegove stihove jest koliko se naglo svijet promijenio u četvrt stoljeća nakon njegovih posljednjih radova i smrti. Vremena su danas svakako pretjerano sanitizirana političkom korektnošću koja ne podnosi lako izravnost njegovog izričaja, pa su njegove misli ponekad suviše nelagodne za najnovije generacije čitatelja.
Može se raspravljati o tome vodi li taj svojevrsni oblik novog puritanizma nekom svijetu koji će u budućnosti biti ugodniji za život ili je u pitanju besmisleno moraliziranje koje će kad-tad proizvesti neku neopankersku kontrarevoluciju u svijesti narednih pokoljenja, ali u svakom slučaju bi zanemarivanje bučnog glasa kakav je bio onaj Bukowskog predstavljalo pogrešku moralizatora s društvenih mreža koji danas uvelike odlučuju o tome što je prihvatljivo, a što nije. Svijet je i dalje jednako prljav kao što je bio i kad je o njemu pisao Bukowski i ljudske su misli jednako prljave kao i one koje je on pretvarao u svoju vrstu poezije. Što više o tim činjenicama šutimo, govna se akumuliraju i stvaraju sve veći pritisak na brane koje im u svijesti postavljamo. A kad brana jednom pukne i nečist ispliva u javni prostor, “Oluja za žive i mrtve” činit će se blagom poput kamilice prema onome u čemu ćemo biti primorani zaplivati.
(V.B.Z., 272 str., meki uvez, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
