Charles Cave (White Lies): Pitchfork je postao parodija samog sebe

White Lies ponovno dolaze u Zagreb, točnije u nedjelju 10. ožujka u Tvornicu kulture. Grupa je upravo objavila svoj peti album jednostavno nazvan ‘Five’, a o tome i koječemu još razgovaralo se s basistom i pratećim pjevačem Charlesom Caveom koji se pokazao izvrsnim sugovornikom, bez dlake na jeziku

  • 57
    Shares
White Lies (Foto: Promo)

Upravo ste objavili peti album “Five”. Od početka ste u istoj formaciji, a na to se uvijek treba gledati kao na uspjeh ljudskih odnosa unutar benda. Smatrate li se sretnim zbog te okolnosti?

Charles Cave: Mislim da kad vodiš neku franšizu cover benda koji nastupa diljem svijeta, da je česta promjena ljudstva nešto što je dobrodošlo. Možeš uzeti nekog Geddyja Leeja (pjevač i basist kanadske grupe Rush, op.a.) iz Tajvana i staviti ga u postavu ukrajinskog benda za svadbe i to bi valjda funkcioniralo. Ali za bend kao što je White Lies, koji je oformljen u spavaćim sobama kuća naših roditelja i koji je proveo petnaest godina u zajedničkom sviranju i učenju glazbe, onda je to prokleto važno. Mi ne sviramo zato što je glazba naš posao, već stoga što smo povezani kao tri individualca, koji kad su zajedno mogu napraviti nešto posebno. Ne mogu zamisliti da bend funkcionira na bilo koji drugi način. To je vjerojatno i stoga što uistinu ne mogu zamisliti da itko od nas želi biti u ovom bendu, a da u njemu ne doživljava svoje ispunjenje. Prilično uvrnuto pitanje, moram priznati.

Jeste li i odrasli zajedno?

Charles Cave: Jesmo. Jack (Jack Lawrence-Brown, bubnjar, op. a.) i ja smo se igrali još kao bebe. Naši roditelji žive na par minuta hoda jedni od drugih. Išli smu u istu osnovnu školu, družili se vikendima. Ali to sve nije bilo ništa dok nismo postali tinejdžeri i tad smo za stvarno postali prijatelji koji su se vezali kroz skateboarding i glazbu. Jack i Harry (Harry McVeigh, pjevač, gitarist, op. a.) išli su zajedno u istu srednju školu, a ja sam Harryja upoznao preko nekih drugih prijatelja. Dakle, bilo je puno druženja u Zapadnom Londonu. To je suburbana zona gdje je za vikende glavna zabava upadanje na lokalne tulume ili upoznavanje nove ekipe po parkovima gdje se po ljeti ispija pivo.

Mislim da smo mi prilično rano shvatili da je Evropa veliko i predivno mjesto prepuno ljudi poput nas koji vole glazbu i umjetnost općenito. Ne doživaljavamo sebe kao britanski bend. Mi smo evropski bend i volimo provoditi vrijeme u Evropi.

Jedno vrijeme ste svirali kao kvintet, je li još uvijek tako?

Charles Cave: Ne, sad smo četvorka. Peti član je bio angažiran od 2011. do 2015. godine iz razloga jer smo Harry i ja pisali pjesme koje je trebalo izvoditi više od tri čovjeka. Kad smo skladali, obojica smo svirali klavijature, gitare i razne druge instrumente. Za sada nam treba četvrti član i to je Tommy koji izvodi te dodatne dijelove i aranžmane uživo.

Je li istina da ste na početku karijere pet mjeseci odgađali prvi nastup kako bi prvo izgradili medijski hype?

Charles Cave: Hvala što pažljivo čitaš o White Lies na Wikipediji. Da budem iskren, to pitanje je vezano za nešto što se dogodilo prije deset godina i sada se čini prilično irelevantno. Ono što je jedino točno jest to da kad smo osnovali White Lies proveli smo pet mjeseci vježbajući u prostoriji za probe. Imali smo 18 godina i nismo imali pojma ni o tome kako funkcioniraju mediji, niti kako izgraditi medijski hype. Imali smo Myspace profil i to je bilo sve. Tako da bih ti možda volio reći da smo sva trojica završili srednju školu potpuno obučeni i isternirani za medije i PR, ali nismo. Tada smo jedva znali svirati svoje instrumente, tako da smo odlučili puno i naporno vježbati prije nego li smo održali svoj prvi koncert. Mediji su u biti takvim podatkom hajpali sebe. Mi s tim nismo imali ništa.

Zašto ste novi album nazvali “Five”? Mislim, prilično je jednostavno, iskreno i meni se sviđa kad je jednostavno, no koja je pozadina naziva albuma?

Charles Cave: To dobro funkcionira u umjetnosti. Sviđa nam se biti dijelom tradicije u kojoj se albumima daju jednostavna, brojčana imena. Radili su to Peter Gabriel, Led Zeppelin… Također nam se činilo zabavnim nazvati peti album brojem, jer to do sada nismo niti jednom učinili. Malo trolamo. Pored toga, uvjereni smo kako na albumu nema niti jedne pjesme koja svojim imenom zaokružuje album kao cjelinu. Ovo je album gdje svaki njegov dio može stajati kao zasebna cjelina ili nešto na što se može nadovezati nešto drugo. Na albumu “To Lose My Life” sve je jasno centrirano oko tema unutar te pjesme, a na ovom albumu nemamo takvu pjesmu.

Radite li kosture novih pjesama dok ste na turneji ili se albumima posvećujete u miru? Naime, u jesen 2017. ste završili “Friends” turneju i odmah se bacili na novi album. Stoga, je li “Five” nastajao tijekom prethodne turneje?

Charles Cave: Mislim da je jako važno da malo živite prije nego prionete pisanju pjesama. Ne živite u pravom smislu te riječi dok ste na turnejama. U neku ruku tada egzistirate u limbu. Egzistirate u jednoj nestvarnosti. Pjesme ne bi trebale postojati ako nisu ‘uzemljene’ u pravi život. Nakon turneja uglavnom provodim vrijeme u osvježavanju veza s prijateljima, vraćanju u moj lokalni londonski život odakle i crpim inspiraciju za nove pjesme. To traje mjesecima. Mrzio bih da moram pisati glazbu odmah nakon turneje. Pjesme ne bi dobro ispale.

“Five” je dobio dosta dobrih recenzija. Iznenađeni?

Charels Cave: Vidio sam i dosta loših također. Ne interesiraju me kritike, da budem iskren. Zanimaju me jedino ljudi koji troše novac da bi nas došli vidjeti i čuti. Volio bih da oni vole novi album kao što ga mi volimo. Oni određuju našu karijeru, a ne kritike. Ako objavite album koji ima sto recenzija s najboljom ocjenom, a nitko ga ne sluša, onda ste propali. Ako imate hrpu najgorih recenzija, ali milijune streamanja na Spotifyju, onda će vas to odvesti do mainstram radija i prodavat ćete dvorane diljem svijeta. Mislim da u današnje vrijeme kritike popularne glazbe nisu nimalo cijenjene. Pitchfork je postao parodija samog sebe. Sekcija s recenzijama je potpuno irelevantna pravim glazbenim obožavateljima. Danas su utjecajniji kritičari ljudi s potpunim neznanjem u glazbi koji imaju milijune pratitelja na Instagramu. Ako netko od njih objavi fotografiju naslovnice vašeg albuma, to je korisnije nego da dobijete stotinu odličnih recenzija u magazinima.

Uspoređuju vas s grupama kao što su Editors, Interpol, Joy Division i The Killers. No meni je zanimljivo da ste 2013. na EP-iju “Small TV”, koji je objavljen u limitiranoj ediciji, obradili pjesme Lane Del Rey i Princea, zašto?

Charles Cave: Zato jer su to odlične pjesme. Harryja i mene jedino zanimaju odlične pjesme. “Ride” Lane Del Rey je prekrasna, kao i Princeova “I Would Die 4 U”. prava obrada je kad bendovi mogu biti krajnje eksperimentalistički raspoloženi u želji da sviraju pjesme koje vole i vide kako će to ispasti. Može ispasti potpuno drugačije od planiranog. To je jako zanimljivo.

Hrvatska publika vas prati gotovo od samog početka. To nije čest slučaj kod nas. Sjećate li se vašeg prvog koncerta u Zagreb?

Charles Cave: Mislim da ga se ne mogu sa sigurnošću sjetiti. Mislim da je to bilo negdje 2010. tijekom naše turneje po Istočnoj Evropi. Mi smo kao bend jako sretni što smo uspjeli okupiti predivnu bazu fanova diljem Evrope. Čak smo i 2009. svirali u Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Poljskoj, itd. Puno britanskih bendova provedu godine i godine sviranja po Velikoj Britaniji, izgrade tamo veliku bazu fanova, ali onda zapadnu u probleme kad pređu vodu. Mislim da smo mi prilično rano shvatili da je Evropa veliko i predivno mjesto prepuno ljudi poput nas koji vole glazbu i umjetnost općenito. Ne doživaljavamo sebe kao britanski bend. Mi smo evropski bend i volimo provoditi vrijeme u Evropi. Zagreb definitvno tu spada. Veselimo se novom koncertu u Zagrebu. Jedino se ne veselimo cateringu. Ići ćemo u talijanski restoran koji sam otkrio prošli put.

  • 57
    Shares

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X