Jedan od rijetkih zapisa kvinteta genijalnog jazz kompozitora i kontrabasista iz završne faze njegove slavne karijere.
Danas se diljem svijeta obilježava Dan prodavaonica ploča, a čini se da svake godine košare s posebnim Record Store Day izdanjima bivaju sve punije i punije i postaje sve teže odvojiti žito od kukolja i odlučiti na koje od tih posebnih ploča izdvojiti dio svog teško zarađenog novca. No, ako ste slučajno ljubitelj jazza, mogli bismo vam skrenuti pozornost na barem jedno live izdanje velikana ovog žanra obljavljena za etiketu Resonance Records.
Riječ je o kući koja je prije tri godine istim povodom objavila “The Lost Album from Ronnie Scott’s” Charlesa Mingusa snimljen 1972. u slavnom londonskom klubu iz naslova o kojemu smo pisali na našem portalu, a ove godine dodaje još jedno izrazito zanimljivo izdanje ovog genijalnog jazz skladatelja i kontrabasista. Riječ je o zvučnom zapisu s dvaju koncerata održanih u Argentini 2. i 3. lipnja 1977., šest mjeseci prije nego će Mingusu biti dijagnosticiran ALS od kojeg će početkom 1979. nažalost i umrijeti.
Kao i većina slavnih jazz glazbenika koji su svirali do svoje smrti, i Mingus je pred kraj života počeo pokazivati naznake bolesti, pa ni na ovim Argentinskim nastupima nije svirao onako moćnio kao nekoliko godina ranije u Londonu. Ipak, nedostatak snage i manjak njegovih sola itekako je dobro nadoknađivao njegov izvrsni bend koji su ovom slučaju činili trubač Jack Walrath, tenorist Ricky Ford i pijanist Robert Neloms, te povratnik u Mingusovo krdo, njegov dugogodišnji svestrani bubnjar Dannie Richmond.
Ove snimke navodno su se mogle čuti u nekim ilegalnim kopijama koje su dospijele na YouTube, no ” In Argentina: The Buenos Aires Concerts” predstavlja njihovo prvo službeno izdanje, kao i jednu od rijetkih snimki gorenavedenog sastava. Zanimljivo je da ni sami koncerti nisu bili pretjerano posjećeni, što zbog izrazito slabe popraćenosti u tisku, što zbog turbulentnih političkih oolnosti u kojima se zemlja tada našla nakon brojnih promjena vlasti, a o kojima između ostalog u sjajnom popratnom tekstu izdanja piše Brian Priestley, autor knjige “Mingus: A Critical Biography” iz 1983. godine.
Ovdje u maloj digresiji moramo napomenuti da su izdanja Resonancea uvijek pravo blago za one koje žele znati više, jer su uvijek opremljena izdašnim i kvalitetnim tekstovima, a za tzv. liner notes su znali biti nagrađivani i Grammyjem, posljednji put za “Offering: Live at Temple University” Johna Coltranea. U ovom slučaju osim Priestyljevog teksta ploče prati i prijevod osvrta argentinskog pisca Claudija Parisija koji je onomad zabilježio dojmove s koncerata u pitanju.
Možda i zbog spomenutog Mingusovog umora, kasna faza njegovoga djelovanja nije bila posebno hvaljena u medijima, a koliko je to nepravedno pokazuju upravo ove snimke na kojima bend svira punom parom probijajući se kroz neke od najvećih hitova Charlesova karijere kao što su primjerice “Goodby Pork Pie Hat” posvećena Lesteru Youngu ili “Fabels of Faubus”, špotalica posvećena rasističkom guverneru Orvalu Faubusu, obje s remek djela “Mingus Ah Hum” iz 1959. koje ovdje otvaraju i zatvaraju izdanje.
Ovim posvetama treba dodati i još dvije, “Duke Ellington’s Sound of Love” u čast genijalnom skladatelju i vođi sastava iz naslova koji je preminuo 1974. te “For Harry Carney” koja nosi ime po Vojvodinom bariton saksofonistu i zauzima cijelu jednu stranu od tri ploče od kojih se sastoji ovo izdanje. Još je duža pak tada nova kompozicija “Cumbia and Jazz Fusion” koja premašuje 20 minuta trajanja i donosi vokalni dio u kojem se Mingus i Richmond rugaju rasističkom aspektu dječjih nabrajalica, u ovom slučaju jedne naslovljene “Mama’s Little Baby Like Shortnin’ Bread”.
Od “velikih” pjesama valja izdvojiti i “Sue’s Changes”, iako je ovdje nažalost zatupljena u nepotpunoj snimci, ali i takva traje preko osamnaest minuta. Isto tako, svojevrstan je kuriozitet da snimke sadrže i dva kraća zapisa u kojima Mingus sam sjeda za klavir i izvodi dvominutne improvizacije. Kad se sve to zbroji, “In Argentina” donosi ukupno dva sata fantastičnoga jazza koji se sluša s ugodom i udivljenjem.
Neka uzgred bude spomenuto i to da je ovo tek jedno od tri posebna izdanja koja je Resonance pripremio za ovogodišnji Dan prodavaonica ploča. Preostala dva su albumi trubača Freddieja Hubbarda “On Fire” te Kennyja Dorhama “Blue Bossa in the Bronx”, oba snimljena u klubu Blue Morocco. Izvorna ideja bila je jednim tekstom popratiti sva navedena izdanja, ali pokazalo se da je Mingus dobio vlastiti osvrt. Pokušat ćemo stoga u jednom od sljedećih javljana pokriti i ostale.
(Resonance Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
