Pomalo nostalgičan i odmjeren album u sad već zaštitnom Eckmanovom sporom i nježnom ritmu koji će vas uljuljkati poput uspavanke u svoje ozračje koje je jednako srodno američkim pustopoljinama kao i maglovitim obroncima brda u Sloveniji koju kantautor sad već dugo zove svojim domom.
Pišući o njegovom prethodnom albumu, “Where the Spirit Rests”, objavljenom u jeku korona pandemije, napisao sam da je sve što je Chrisu Eckmanu trebalo da ponovno uzme gitaru i snimi album pod vlastitim imenom bila katastrofa svjetskih razmjera, budući da je tad prošlo čak sedam i pol godina od njegovog zadnjeg studijskog izdanja potpisanog vlastitim imenom, “Harney Country”. Rezultat je bila ploča mračna i nevesela, što zbog cjelokupnog ozračja u svijetu početkom ovog desetljeća, što zbog privatnih turbulencija kroz koje je njezina autor dodatno prolazio. Ipak unatoč njezinoj turobnoj i ogoljenoj prirodi, nosila je u sebi mnogo ljepote.
Ovoga puta nismo trebali čekati da se Eckman oglasi albumima svojih drugih aktualnih projekata kao što su The Strange i Dirtmusic (premda bi novi materijal oba ova sastava po svemu sudeći mogao uslijediti ubrzo, a od njihovih zadnjih izdanja prošlo je sad već gotovo sedam godina), već se Chris uz svakodnevne obveze vođenja izdavačke kuće prvo požurio izbaciti novu kolekciju solo pjesama.
Kao što je bio slučaj i s njezinom prethodnicom, i jučer objavljena ploča “The Land We Knew the Best” nije kolekcija radosnih pjesama za ples i razbibrigu, već pomalo nostalgičan i odmjeren album u sad već zaštitnom Eckmanovom sporom i nježnom ritmu koji će vas uljuljkati poput uspavanke u svoje ozračje koje je jednako srodno američkim pustopoljinama kao i maglovitim obroncima brda u Sloveniji koju kantautor sad već dugo zove svojim domom.
Iako su pjesme na njemu jednako spore, “The Land We Knew the Best” nije sumoran kao što je njegov prethodnik na trenutke znao biti. U novim pjesmama ima neke nove nade i ljubavi nađene putem, a i mnogo više muziciranja s bendom. To se već osjeća i na otvaranju albuma s čeznutljivom “Genevive” na kojoj ga vokalno i klavirski prati slovenska kantautorica i česta suradnica Jana Beltran, dok na violi(ni) gostuje belgijska skladateljica Catherine Graindorge, možda najpoznatija po suradnji s Iggyjem Popom na EP-ju “The Dictator” koji je objavio upravo Eckmanov Glitterbeat Records.
Jednako je lijepa i naredna “Town Lights Fade” koja je poslužila i kao najavni singl albuma, a na kojoj solo dionicom na električnoj gitari u ključnom trenutku zasja Alastair McNeill koji se kao i na “Where the Spirit Rests” našao u ulozi producenta albuma. Isto tako valja izdvojiti i “Buttercup” koja je jedina među ovih osam pjesama koju bi se moglo nazvati bržom ili poletnom, iako možda ne doseže ekstatičnu razinu veselja poput pjesme The Foundationsa na koju se vjerojatno u naslovu referira.
Moglo bi se isto tako upitati referira li se “Haunted Nights” na dječju nabrajalicu “Jack Be Nimble” ili na njezino ponavljanje u stihovima “American Pie” Dona McLeana, ali ova pjesma svakako donosi elemente countryja, kako o stihovima o jednom neugodnom pijanstvu, tako i svojim zvukom. Preko nje se u instrumentarij albuma, naime, ponovno upisuje pedal steel gitara, ovaj put pod prstima Andraža Mazija.
No, u odnosu na prošlu ploču “The Land”… ima i mnogo više gudača, pogotovo viole koju svira Ana Kravanja, najpoznatija kao jedna trećina eksperimentalnog etno sastava Širom. Njezini specifični vokali daju poseban dašak istoka (ili pak one nepostojeće zemlje čiju “tradicijsku glazbu” njezina matična skupina svira) završnim trenucima albuma na pjesmi “Last Train Home”.
Kad sam ga u intervjuu prošli mjesec pitao o čemu je riječ na njegovom novom albumu, Eckman mi je odogovrio: “Govori o skupljanju komadića. Kretanju krhkim koracima. I kao što je Beckett rekao, učenju kako ‘bolje padati'”. Moglo bi se reći da su skupljeni komadići ovdje stvorili divan mozaik kojemu posebnu ljepotu daje upravo njihova krhkoća, a ako su u pitanju pjesme o padovima, Chris je dokazao da već i sada samo rijetki bolje padaju od njega.
Ocjena: 9/10
(Glitterhouse Records, 2025.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
