Ploča iskusnog autora kojemu nije potrebno mnogo više od gitare i moćne poetske vizije koju dočarava sigurno i jasno dok govori o nesigurnosti i nejasnoćama svijeta koji nemilosrdno nabija po našim strunama dovodeći ih do samog ruba pucanja.
Tko čeka, taj i dočeka. A čekali smo pet i pol godina na novi studijski album Chrisa Eckmana, velikog kantautora iz Seattlea s adresom u susjednoj nam Sloveniji, jer toliko je prošlo otkad se zadnji put oglasio pločom potpisanom vlastitim imenom, odličnom “Harney County”. U međuvremenu smo ga slušali u bendovima poput naših The Strange i odličnog Dirtmusic u kojem svira s još jednim majstorom, Hugom Raceom, ali neki od nas su s najviše nestrpljenja očekivali upravo sljedeći izljev iskrene introspekcije koju Eckman gaji još od dana kad je predvodio slavne The Walkabouts, a koju je gotovo do savršenstva izbrusio u samostalnoj karijeri.
Sve što je trebalo da se ploča “Where The Spirit Rests” napokon ozbilji bila je pandemija globalnih razmjera koja je Chrisa natjerala da načas prekine s drugim obvezama i prihvati se gitare u izolacijskim danima 2020. godine. Sedam pjesama koje čine ploču nikud se ne žure, sve redom su sporijeg tempa i tmurnog ozračja iz kojih se probijaju melodije koje lako nalaze put do srca. Ovo je album koji se izravno bavi pitanjima koja su nam svima na pameti otkad se svijet okrenuo naglavce, o nesigurnosti koja je izbila iz nesvjesnog pod svjetlo reflektora i o međuljudskim odnosima koji su se pokazali krhkijima nego što smo ih prije smatrali.
“The snow came early and stayed long/Deep into the spring,” to su riječi koje otvaraju ploču i njezin najavni singl “Early Snow” objavljen upravo onog dana kad nas je i ovo nestabilno proljeće zasulo pahuljama. Već u ovoj pjesmi Chris se pita kakva je to lekcija skrivena duboko u mraku ovih vremena nepodobnih za ljubav, u kojima se revizionističke povijesti pišu traljavo, te dolazi do zaključka da je nekad bolje dići ruke, pustiti brodove da otplove i prihvatiti neuspjeh. Drugim riječima, na ovoj ploči nećete naći mnogo razloga za optimizam, jednostavna rješenja i sapuničastu patetiku. Ovo nije ploča na koju ćete plesati. Na “Harney County” još se moglo naći trenutaka u kojima će vas ritam ponijeti, ali to su bila neka druga vremena.
Nekolicina sretnika koja je prije godinu dana imala čast prisustvovati Eckmanovom nastupu na terasi Močvare tada je čula pjesmu “This Curving Track” koja se na albumu pojavljuje u verziji oplemenjenoj zvukom steel gitare Chucka Johnsona. Pretpostavljam da bi se kritičari na ovom mjestu trebali zalijepiti za referencu na rock operu “Tommy” benda The Who, ali moram priznati da više ljepote nalazim u jednostavnim stihovima poput: “You brought the fire and I play with it.” Još je bolja, možda i najbolja, “Cabin Fever” koja već i naslovom upućuje na društvene nuspojave virusa, no u narednoj “Drinking in America”, Chris otkriva da je licemjerje još ubojitiji virus od korone. U sedam minuta ove pijane elegije dočekat će nas i neke od najupečatljivijih slika u stihu poput proizvođača lijesova koji na pauzi za kavu odmaraju ruke za posao koji zahtjeva tišinu.
Duža forma pokazala se kao Eckmanov forte još i na prošlom albumu u izvrsnoj “Rock Springs” koja je plijenila pozornost svojom filmičnom vizurom, a ovdje se ponovno dokazuje u naslovnoj pjesmi koja prebacuje devet minuta trajanja i cijelim putem nas vodi u potragu za mjestom na kojem će se duh moći napokon smiriti. Možda ga pronalazi tek u posljednjoj pjesmi “CTFD” čiji je naslov akronim od poruke koju čuje kroz šapat u zagrljaju voljene osobe: “Calm the fuck down.”
“Where The Spirit Rests” ploča je iskusnog autora kojemu nije potrebno mnogo više od gitare i moćne poetske vizije koju dočarava sigurno i jasno dok govori o nesigurnosti i nejasnoćama svijeta koji nemilosrdno nabija po našim strunama dovodeći ih do samog ruba pucanja. Ako iz nje možda nećemo izvući mnogo optimizma, određenu utjehu donosi u nadi da ćemo u sebi pronaći mjesto gdje se turbulenti duh vremena koji diže stotinu malih virova u svakome od nas napokon može smiriti i odmoriti. Toliko smo svi zaslužili.
Ocjena: 9/10
(Glitterhouse 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
