Chrysta Bell u Tvornici- umjetnost zatomljivanja osjećaja

Usporeni ritam disanja, u crno obavijena atmosfera, gusti zvuk koji se radije zatvara u sebe nego što osvaja, ljubav koja koketira sa smrću (ili dosadom).

Chrysta Bell u Tvornici (Foto: Nino Šolić)

Bilo je nešto nakon devet sati kada smo se približavali Tvornici sa strane Zvonimirove ulice. Ispred kluba se zaustavio taksi i iz njega je izašla visoka dotjerana žena u salonkama s prilično visokim potpeticama, Ispod kaputića svjetlucala je gliter haljine. “To je pjevačica”, pomislila sam, a za manje od pola sata kada je Chrysta Bell izašla na pozornicu potvrdila sam misao.

Započela je jedinstvena večer glazbenog performansa muze Davida Lyncha uz glazbu  inspiriranu njegovim likom i djelom. S klasičnom postavom benda (gitara, bas gitara, bubanj) Chrysta Bell je nakon dugoočekivane europske turneje zapjevala pred zagrebačkom publikom koja ju je dočekala u ushićenom transu. Tvornica kulture za ovu priliku transformirala se u zamračeni kabaretski prostor s foteljama, stolovima i svijećama na njima. Teatralni nastup koji je priredila, od prve do posljednje pjesme publika u Tvornici pratila je paralizirano, gotovo pobožno mirno. Usporeni ritam disanja, u crno obavijena atmosfera, gusti zvuk koji se radije zatvara u sebe nego što osvaja, ljubav koja koketira sa smrću (ili dosadom).

Suradnja Chryste Bell i Davida Lyncha počela je prije desetak godina. David Lynch glazbom je zamijenio produkcije dugometražnih filmova, pa bi se moglo reći da u posljednje vrijeme uživa u spotovskom izražaju, pisanju stihova, glazbe i druženju s muzama od kojih je Chrysta Bell jedna koju posebno voli. “This Train” objavljen 2011. godine njen je prvi samostalni album.

Svaka glazba ima svoje pogonsko gorivo, a pretjerano utopljena u iracionalno uzvisivanje vlastitih emocija glazba Chryste Bell igra na weltschmerz u kombinaciji s jakim ego tripom.

Bilo izvedenih pjesama “Right Down to You”, “Angel Star”, “This Train” kao i završne “True Love” usporeno je do umirem od ljubavi i trenutka i stanja svijesti. Stanja i zanosa koji je u sebi otkrila pjevačica kada se gledajući poznatu seriju osamdesetih godina uživjela u lik mrtve i sveprisutne Laure Palmer i sve do danas izgradila taj imidž do vidljivog savršenstva – do Dorothy Vallens na pozornici iz filma “Blue Velvet”. Visoko napaljivo za barem pola populacije koja se dovoljno razumije u estetiku da bi im Chrysta Bell uopće ušla u fokus.

Većina pjesama daje predložak za odsutno tumaranje vlastitim mislima, a koncert se koncentrira oko uživanja u skladnoj pojavi lijepe pjevačice koja oko sebe gradi preduvjete za kult ličnosti neke nove savršeno ženstvene dive, više nego u samoj glazbi. Njen uzor je Mata Hari, iako se iz predstave na pozornici nije dalo naslutiti neko slično kontroverzno iskustvo.

Izuzetak je bila pjesma “Be Bop A Lula” koju je posvetila novorođenoj Davidovoj kćerkici Luli. Dašak klasičnog rock’n’rolla, iako utopljen u filmski noir štih nastupa, odvojio se od drugih pjesama kao dašak života. Cjelokupnu zvučnu sliku pratile su video projekcije čiji je autor Dutch Rall, koji je ujedno i gitarist u bendu, velikim dijelom umjetnički direktor cjelokupnog doživljaja i subliminalni podčinitelj dominantne Chryste Bell.

Samo spoj njene ljepote i iskusnog pjevanja govori u korist uspjeha, a umjetnička varijabla svodi se na procjenu modernosti kolekcije u sezoni kada je nastala i ovisi o guruističkim sposobnostima dizajnera, u ovom slučaju direktora cijele priče. Davidu Lynchu i obožavateljima nije neobično promovirati fundaciju transcendentalne meditacije kroz glazbene večeri kakvoj smo imali prilike prisustvovati u subotu.

Što u stvarnosti znači transcendentalna meditacija (možda implozivni zvuk namijenjen introspektivnim lutanjima) i kakve veze ima s bojom za kosu, stileto noktima i cipelama, raznim umetcima i glazbom koja se štedi svakog ispadanja iz midija, najlakše je otkriti jednim realnim putovanjem u L.A. ili barem Pariz. Što se subotnje večeri u Tvornici tiče, u hipsterskom rječniku, bio je to šou, a ne koncert.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X