Chuck Berry je izmislio rock and roll, s devedeset godina nije ga morao izmišljati ponovno.
Kada je Chuck Berry na svoj devedeseti rođendan najavio kako objavljuje novi studijski album, prvi nakon davne 1979. godine kada je objavio ploču “Rockit”, bilo je jasno da će to biti posljednji album njegove legendarne karijere. No, nažalost, dogodilo se to da je rodonačelnik rock and rolla napustio ovaj svijet i tri mjeseca prije nego li je njegov zadnji studijski proizvod ugledao svjetlo dana.
Pauza između zadnja dva Chuckova albuma trajala je gotovo dvostruko dulje od razdoblja u kojem je Berry aktivno provodio vrijeme u studiju. A u četiri desetljeća između i dalje je neprestano svirao koncerte, a posjetio je i Zagreb prije dvanaest godina. Na taj način održavao je živim duh pionirskog rock and rolla, iako se novim materijalom tom žanru nije imalo ništa konkretno novoga dodati.
To je ujedno i jedini problem posljednjeg Berryjeva albuma “Chuck”. Duh je tu, a volja za radom u devetom desetljeću života izaziva strahopoštovanje, iako konstruktivnih glazbenih pomaka tu nema u odnosu na zlatno vrijeme, 1958. i “Johnny B. Goode”. Odnosno, svih deset pjesama s “Chuck” izravno se muzički i tekstualno referiraju na slavni materijal Berryjeva kataloga, pa se tako tu može naći i pjesma naslovljena “Lady B. Goode”, a sve pršti od fraza za koje se možete zakleti da ste ih čuli u nekoj od starih uspješnica.
Stoga najzinimljivije zvuče pjesme koje se odmiču od šablonskog rocka s kraja pedesetih i skreću u opušteniju atmosferu, kao što je slučaj s “You Go To My Head” i pogotovo “She Still Loves You”, kao i u spoken-word pjesmi “Dutchman”. No ima slučajeva poput “Jamaica Moon” koje su usmjerene na taj način, ali promašuju metu, dok se i među rokericama prema standarnom receptu može naći svježih obrata, ako što je, primjerice, singl “Big Boys”, koja ugošćuje i velikana iz Rage Against the Machinea, Audioslavea i Prophets of Rage, Toma Morella, kao i blues folkera Nathaniela Rateliffa, poznatog po hitu “S.O.B.”
Oko polovice albuma nespretno je ubačena i jedna živa snimka inače dobre pjesme “3/4 Time (Enchiladas)”, što stvara dojam neujednačenosti. Mora se reći i da je “Chuck” uvelike obiteljska ploča, jer je otvara “Wonderful Woman” na kojoj sudjeluju tri generacije Berryja – uz Chucka, tu su i sin Chuck Jr. te unuk Charles III. Uključeni su i ženski članovi obitelji, Chuckova kći Ingrid pjeva prateće vokale na “Darlin'”.
Dobro je da nam je Chuck Berry odlučio darovati još jedan album prije nego što nas je napustio. Ako vam se čini da taj album nije dovoljno revolucionaran, sjetite se da je Chuckova revolucija održana prije šest desetljeća. Chuck Berry je izmislio rock and roll, s devedeset godina nije bilo potrebe da ga izmišlja ponovno. “Chuck” je neočekivan i ugodan album jednog od najvećih velikana iz panteona popularne glazbe, koji će ipak ostati u sjećanju po pjesmama koje je pisao polovicom prošlog stoljeća i kojima je pokrenuo lavinu rocka.
Ocjena: 6/10
(Dualtone records, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
