‘Ovo je prvi put da se dogodilo da neki događaj Jazz ciklusa bude rasprodan dvije večeri uzastopno’, konstatirao je Andreas Marinello, dirigent Jazz orkestra HRT-a na prvoj, pretpremijernoj, kako ju je nazvao, večeri zajedničkog koncerta grupe Chui u pratnji jazz kolega u utorak u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti.
Marinello je u šali dodao: „Nije ovo jedini put da je Jazz Orkestar HRT-a uključen u ovako nešto. Radimo mi to često“, apelirajući na brojna nova lica u publici da malo dublje uđu u jazz, obzirom da ih se ne viđa na spomenutim događanjima. Ukratko, trio Chui u sastavu Toni Starešinić (klavijature), Vojkan Jocić (tenor saksofon) i bubnjar Janko Novoselić (kojem je ovo ujedno i oproštajni nastup u Chuiju) učinio je iznimno puno u proteklih godinu dana na planu popularizacije jazza u Hrvata. Jazza koji je poput izmišljene maskote vanzemaljca Chuija ovdje sletio u nepoznati svijet i odlučio ostati i u međuvremenu skupljati simpatije lokalnog življa svojom zvučnom neobičnosti.
Puno je stereotipa o jazzu taj bend razbio, donio neko novo uzbuđenje, ušuljao se na pozornice plesnih podija i rock klubova, kao što je 2015. također uzrokovao presedan kad su hrvatski glazbeni kritičari album „Third Sun From The Stone“ proglasili albumom godine, jer se također po prvi put to dogodilo sastavu i albumu instrumentalnog karaktera.
Ono što se dogodilo sinoć i što će se dogoditi večeras u Gorgoni svakako je jedno predivno postignuće za Chui na domaćem terenu. I treba biti. Nosi to sa sobom neku kozmičku pravdu. Jer iako su Chuiju svi u proteklih par godina dali podršku, jedino se krovna strukovna nagrada Porin ponijela najblaže rečeno s figom u džepu, ako ne i s otvorenim negiranjem svega što Chui postiže za taj segment scene, neodobrivši prošlogodišnje nominaciju albuma „Third Sun From The Stone“ u svim kategorijama jazz glazbe, što je samo dokaz teškog nazadnjaštva i potpunog nepoimanje cijelog jednog modernog glazbenog svemira koji je svuda u svijetu nešto što ide pod kapu jazza. Jest da Chui iskače iz nekih tradicionalističkih pogleda na jazz, ali zato odavno postoji kategorija ‘contemporary’ koja objedinjuje nova stremljenja (dok ona ne postanu klasična protokom vremena).
Stoga bi ovi recentni nastupi trebali biti i sasvim jasan znak za okoštale jazz segmente (i sedimente) Porina da bar u budućnosti korigiraju svoju glazbenu dioptriju na 21. stoljeće.
Za sam koncert najabolje je kazati kako je Chui više išao na ruku Jazz orkestru HRT-a, nego Orkestar Chuiju. Ugođaj svemirske retro elektronike ustupio je tako mjesto robusnoj akustičnoj bigbendovštini, što nije ništa loše samo po sebi, jer treba i tu dimenziju doživjeti posebice u ugođenoj akustici prostora kakav je dvorana Gorgona.
Brasevi su već grmjeli u „What Tomorrow Brings Today“ i „Chui’s Waltz“ kojima je otvoren koncert, ali je kolaboracija na svoje mjesto sjela tek s „Hypnodrome“ u kojoj je jezičac na vagi išao u korist Chuija spram Orkestra. Slijedile su je, također dobro ugođene i po atmosferi koju su donosile, „Third Sun From The Stone“ i „Chui is Here To Stay“ da bi nakon „Bedtime Story“ finale proključalo s „Will I Ever See You Again“ i „Punch“, a šteta je što se kao, već mnogo puta do sada, na sve nije nadovezala svima nam omiljena tema iz filma „Terminator“ od koje je Chui već napravio i svoj trademark.
No i bez toga cjelokupni nastup donio je zanimljiv moment raskošne zvučne nadogradnje spomenutog trija. Hoće li večeras biti zadnja suradnja Chuija i Jazz orkestra, sam Toni Starešinić sinoć nije bio decidiran, već je to pitanje ostavio otvorenim.
Koncert je privukao i neka ugledna glazbena imena koja su ga pratila iz publike, među njima i Josipu Lisac, igrom slučaja točno na 44. godišnjicu objavljivanja albuma „Dnevnik jedne ljubavi“. Jest da je gostovala Chuiju na novom zajedničkom singlu, koji samo što nije službeno objavljen, ali svejedno je lijepo što je pokazala interes prema radu ovog, u jazz okvirima gledano, mladog avangardnog sastava. Chui is here to stay!