Prvi put nakon izbijanja dobro nam poznatog virusa, na pozornici se u srijedu konačno ukazao i jedan od najboljih i daleko najkreativnijih hrvatskih bendova, futuristička jazz četvorka zvana Chui.
Mjesto radnje bio je istinski čarobni ambijent Frankopanskog kaštela u Krku, a najzaslužniji za izlazak iz prisilne hibernacije Tonija Starešinića i ekipe su lokalni entuzijasti iz udruge Kreativni Krk i njihova Tramonto serija koncerata. Riječ je o projektu zahvaljujući kojem su na različitim krčkim lokacijama posljednjih godina među ostalima nastupili Svemirko, nemanja, Mary May, Mimika Orchestra, Afion i Rolin Humes, a i ovog su kolovoza (i drugog dana rujna) uspjeli organizirati tri svirke i dvije stand up večeri.
Što se samog Chuija tiče, iz svakog sinoć odsviranog tona bilo je očito koliko su gladni muziciranja pred publikom, do te mjere da se mogla primijetiti i prilična trema uzrokovana višemjesečnim nenastupanjem i znatno prorijeđenim probama. Razloga za strah nije bilo, usprkos povremenim nesigurnostima kao u uvodnom dijelu “Terminator Theme” s kojom su i otvorili čitavu priču. Stvari su ubrzo došle na svoje pa je bend u sastavu Toni Staršinić (klavijature), Vojkan Jocić (saksofon), Konrad Lovrenčić (bas) i Ivan Levačić (bubnjevi) još jednom iskazao nevjerojatnu skladateljsko-izvođačku imaginaciju brišući granice i rušeći ograde između jazza, psihodelije, funka, bezbrojnih ogranaka elektronske glazbe, soundtracka SF klasika osamdesetih, pa čak i progresivnog rocka, i to najčešće u istoj skladbi.
Apokaliptična atmosfera preuzeta iz legendarnog filma Jamesa Camerona nastavljena je “Eternautovom temom”, možebitnim kreativnim vrhuncem ne samo Chuija, već i hrvatskog jazza općenito. Ista je najavljena Tonijevim pojašnjenjem da je inspiraciju pronašao u više od pola stoljeća starom stripu, vrlo aktualnog zapleta o ljudima zatvorenim u kućama u strahu od nepoznatog, neopipljivog neprijatelja.
“Sila mi je” i “Malj” na trenutke su odvele Chui u neposrednu blizinu psihodeličnih funk manijaka šezdesetih, uz niz divljih, freejazzerskih Jocićevih sola, nakon čega je uslijedilo nešto stvarno posebno, skladba “Punch” koja je prije osam godina otvorila eponimni im prvijenac. Radilo se, naime, o istinski fascinantnom ‘tour de forceu’ koji je započeo nečim što bismo mogli svrstati pod dub, potom se pretvorio u nešto nalik jam sessionu progonjenom duhovima Milesa Davisa i Alberta Aylera, nakratko preselio na plesni podij nabrijanog ravea i završio u temi koju su lani podarili glasovitom eksperimentalnom filmu “Berlin, simfonija velegrada”. Meditativnija “Hermetična garaža” savršeno je odgovarala ambijentu i pripremila nas za završni let u svemir s “Chui Waltz” i “Will I Ever See You Again?”.
S obzirom da mi je ovo prvi koncertni report od pojave korone, zaključit ću ovaj tekst svojim viđenjem aktualnog stanja i možebitne budućnosti živih svirki. Moram priznati da u srijedu, kao ni prije nekoliko tjedana na također vrlo dobrom nastupu pazinske etno skupine Veja, nisam imao dojam da se previše toga promijenilo iako je glavni razlog bila činjenica da je riječ o izvođačima čiji je izričaj i inače pogodan za praćenje iz sjedećeg položaja. S druge strane, ne mogu zamisliti kako bi sve to izgledalo da je ispred mene stajao neki punk ili metal bend.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
