Bio je to sinoć rijetko viđen hype mlađe generacije kad su u pitanju klupska događanja i premijerni nastup nekog stranog izvođača, posebice u prilici kad taj izvođač objavljuje prvi album u karijeri. Nova generacija ima nove heroje.
Ambijentalni pop eksperiment Cigarettes After Sex apsolutno je upalio. Spor i sanjiv ritam s jednako tako sanjivim vokalom Grega Gonzaleza koji niže džentlmenske stihove pune utjehe i pažnje potpuno raspamećuju onu generaciju ženskog roda tek stasalu za koncertne izlaske s jedne strane, a s druge za one malo starije dame predstavljaju istinski guilty pleasure. Tako je sinoć bilo u Tvornici kulture, potpuno rasprodanoj danima unaprijed i ispunjenoj ne samo zagrebačkom publikom. Među ushićenim djevojkama čuli su se razni naglasci, dijalekti i jezici, potegnulo se iz cijele Hrvatske, Bosne, Srbije i Slovenije.
Histerija i zaglušujuća vrištanje prvih redova u trenutku izlaska benda na pozornicu, posebice Grega Gonzalesa i kasnije u pauzama pjesama bila je valjda ravna Beatlemaniji, a izvođenje pjesama praćeno pobožnošću kao da je u pitanju misa. Biti prisutan na takvom događaju u ulozi glazbenog znalca koji godinama pohodi koncerte bila je u neku ruku blasfemija. Gonzalez je svojom lirikom i pristupom bio nešto poput najpufastijeg perzijskog mačka koji se svojim svilenkasim krznom mazno uvaljuje u žensku postelju. Napisati bilo što direktno protiv njega bilo bi grubo zadiranje u žensku intimu svih onih mladih dama koje Cigarettes After Sex doživljavaju idolopoklonički u ovom trenutku.
No cijela ta situacija poslužila je kao zanimljivo skeniranje onoga što, po svoj prilici, dolazi u glazbi u narednom desetljeću, dakle onaj trenutak kad mlada publika izađe i javno otkrije svoje idole. A neko iskustvo govori da se takvi ‘prevrati’ obično događaju tijekom posljednje tri godine svakog desetljeća, kad se po nekom čudnom pravilu događa i smjena generacija na koncertima.
Cigarettes After Sex zvučno su u nekom sinemastičkom ozračju po kakvom su starije generacije zapamtile Julee Cruise koja je zauvijek obilježila soundtrack „Twin Peaksa“ koji je ove godine ponovno u fokusu interesa. Također sve pjesme su unutar te ‘sigurne zone’ sjetnog ljubavnika kojem tuga i žudnja razdiru srce, što (možda neočekivano) publika očigledno može konzumirati satima. Ta slika i prilika potpuno ukinutog mačizma bilo kog oblika podosta govori o novom muškom role-modelu 21. stoljeća. Muškoj publici pak, Greg Gonzalez može samo biti trn u oku, mentalni rival koji će na njegovo razočarenje uspješnije utješiti partnericu od njega samog, iako bi ustvari bilo puno lakše nešto naučiti od tih manira, jer žensko obožavanje benda kao što je Cigarettes After Sex jasno ukazuje da je romantika izuzetno tražena roba i da je očigledno u deficitu.
Uskožanrovska ustrajnost grupe u svom izričaju izdvaja je iz indie scene upravo zbog prijemčivosti i lakog konzumiranja, jer ne nudi iznenađenja i emotivne obrate. Taj ugodni laid back pokazao se izuzetno zaraznim i lako prihvatljivim, a pomama je instantna kao što je to slučaj s anti-stres igračkom fidget spinner. Naravno, potpuno je drugi par rukava koliko će taj interes potrajati, jer poznato je da cigareta poslije seksa ne dogori ništa sporije nego inače.
No da izbjegnem negativne konotacije za kraj, ipak je bilo pozitivno iskustvo vidjeti tako naelektriziranu omladinu na koncertu potpuno suprotnog glazbenog ozračja od onog estradno-narodnjačkog kojim se godinama tako uspješno i turbo-pogrešno usmjeravaju tinejdžeri. A sad sviđa li se nama starijima koga je to tek stasala mlada ženska publika odabrala za glazbenog glasnogovornika novog doba, možda ne bi trebali pretjerano revno komentirati, jer prošlo je puno vremena otkad smo kroz romatične naočale gledali na život.