Prostor Krčme Polanović je inače prilično pogodan za događaje ovakvog tipa, s jednom malom manom, naročito kada razvaljuju Cinkuši, a to je tip koncerta, koji je bio sjedeći. Na tu situaciju ni bend nije baš navikao, što su i napomenuli tijekom nastupa.
Cinkuši su u petak nastupili na festivalu Proljeće u Zaboku. Ne bi bilo zgorega za početak reći par podataka o samoj manifestaciji koja je ugostila ovaj prekaljeni domaći etno multi-sastav. Radi se o proljetnom festivalu koji se događa u samom srcu Zagorja, gradu Zaboku, a predstavlja vrlo raznovrstan skup događanja i manifestacija, od koncerata, izložbi, filmskih projekcija, književnih tribina, pivskih druženja, a sve se zbiva na mnogim gradskim lokacijama. Odličan primjer kako kulturno aktivirati manja mjesta, a također ih turistički magnetizirati.
Koncert je trebao startati u 20:00 sati, ali je blago pomaknut, jer se kiša odlučila spustiti na grad taman uoči samog početka. U dvorištu Krčme Polanović, gdje se nastup održao, skupio se lijepi broj ljudi, rekao bih negdje prema brojci od 200 posjetitelja. Prostor je inače prilično pogodan za događaje ovakvog tipa, s jednom malom manom, naročito kada razvaljuju Cinkuši, a to je tip koncerta, koji je bio sjedeći. Na tu situaciju ni bend nije baš navikao, što su i napomenuli tijekom nastupa. Daleko od toga da je atmosfera bila mlaka i da je nedostajalo juškanja i pjevanja, ali nekako je prirodno i očekivano da se njihovi zarazni ritmovi preliju na publiku i poprate zajedničkim plesom.
O koncertima Cinkuša se manje-više sve zna. Ovi (re)inerpretatori glazbene baštine u tijelima punkera neizostavno na pozornicu donose ogromnu količinu energije, što naravno ni ovaj puta nije izostalo. Oko dva sata svirke je bilo protkano njihovim standardnim asortimanom hitova iz pjesmarice koja se nalazi na njihovim albumima.
Od neizbježnog Krleže i Balada Petrice Kerempuha, preko Zagorja, Podravine i Međimurja… Osim energije koja je utkana u svaku poru ovog benda, veliko je zadovoljstvo čuti kreativne aranžmane, koje ova osmeročlana banda isporučuje, uz to da svaki član ima dovoljno prostora da se predstavi svojim instrumentom na pravi način. Izvrsnost muziciranja je nešto što ovaj sastav, također čini posebnim. Punk pristup je prisutan, ali kvaliteta izvedbe je vrhunska.
Oko dva sata svirke bilo je taman da se upije dovoljno ovog etno uragana i ispunjenog srca krene svojim kućama ili dalje u noć. Na kraju bih još samo htio reći da koliko je god njihova misija u prenošenju naslijeđa neupitna i općepoznata, svakim koncertom iznova potvrđuju iskrene pobude i ljubav prema tome što rade. Kapa dolje.
Što se tiče festivala Proljeće u Zaboku, on se već danas nastavlja Otvorenim vratima pivovare Nova runda i koncertom Nene Belana & Fiumensa, a nakon toga će potrajati do sredine srpnja uz mnoštvo odličnih događanja. Navratite u Zabok, isplati se.