Ćirilični natpisi & Thompson

Danas je na rasporedu večernjih odgađanja koncert Marka Perkovića Thompsona u Domu sportova, pa u to ime…

Ulaz u Dom sportova

Događaj visokog rizika

Svi više-manje znamo što je događaj visokog rizika – onaj na kojem se očekuje neka nevolja. Postavljanje ćiriličnih natpisa u Vukovaru povuklo je sa sobom kordone specijalaca koji nisu uspjeli sačuvati table na pročeljima pred tamošnjim počiniteljima koji su čekićima nasrnuli na to državno obilježje i tim činim po svim zakonitostima prava i međunarodnog prava dokinuli postojanje ovakve Hrvatske kakvu znamo na svom teritoriju. Da to baš ne bi izgledalo kao čisti akt odcjepljenja iskovana je nova fraza „posebni pijetet“ s kojom se sad bakće i država koja tek što je ušla u Europsku uniju već mora pravno početi regulirati odcjepljenje grada na svojoj istočnoj granici. Uzaludni su bili svi pokušaji nekih povjesničara jezika i pisma u objašnjavanju da je ćirilica jednom davno bila i hrvatsko pismo, kad se dobro zna kakav je nagon današnjeg Hrvatine – možda može slušati ćirilicu, ali je ne voli vidjeti, a voli Thompsona čak i kad mu se ovaj obraća na latinskom.

Lepa Brena

Koliko se sjećam posljednji koncert visokog rizika u metropoli bio je onaj Lepe Brene u Areni u lipnju 2009. Očekivalo se tada da bi mogle neke Hrvatine nagrnuti i pred dvoranom raditi nevolje onima koji su kupili ulaznicu jer je, eto, došla ‘ćirilica’ (samo u svom zvučnom obliku). Odredi specijalaca u svojim tradicionalnim oklopljenim teutonskim nošnjama strateški su bili raspoređeni oko dvorane na Laništu, ali na megdan im nitko nije izašao. Možda i zbog toga jer Arena nije bila rasprodana pa su Hrvatine valjda slavodobitno zaključile kako interes metropole za ćirilicom nije dosegao alarmantni nivo.

Medveščak

Jedna od najljepših sportskih priča o uspjehu u modernoj nam Hrvatskoj je ona o hokejaškom klubu Medveščak, njegovom uzdizanju iz pepela (ili je prikladnije reći iz permafrosta, obzirom da je riječ o sportu koji se igra na ledu) koji je sa sobom vratio staru i unovačio mladu sportsku publiku u Dom sportova, mjestu gdje svi s ponosom govore o Zagrebu koji navija u duhu sportskog fair playa. Zahvaljujući uspjesima uspio je tako u travnju ove godine Medveščak ući u rusku KHL ligu, drugu najjaču svjetsku hokejašku ligu. Taj fenomenalan uspjeh donio je i jednu sitnicu, a to je da dom Medveščaka, tj. Dom sportova zbog čestih gostovanja ruske publike koja prati svoje omiljene timove stavi dvojezične natpise na dva pisma na svim važnim mjestima ispred i unutar dvorane. To drugo pismo je pogađate: ćirilica. A to osim što je praktične prirode također je i lijepa gesta domaćina koji želi pomoći stranim gostima u snalaženju, a ne da ovi moraju izgubljeno tumačiti neke latinične ‘hijeroglife’. I to je nešto što je svakome tko pohodi utakmice Medveščaka potpuno jasno.

Thompson

No večeras je na rasporedu susret dvaju svjetova u Domu sportova: publike Marka Perkovića Thompsona i ćiriličnih natpisa – već na samom ulazu gdje je zajedno s latiničnim ‘ulaz’ na ćirilici napisano ‘vhod’. Je li policija u stanju pripravnosti zbog situacije koja prosječnom fanu Thompsonovog lika & djela može izgledati kao provokacija čim vidi ćirilicu na ulazu u dvoranu u kojoj nastupa njihov borac protiv ćirilice, za sada nije poznato. Možda ne očekuju da će se itko zaputiti na Thompsonov koncert s čekićem pod miškom, jer kak’ ti nema razloga za tim. A možda će uprava dvorane pravovremeno reagirati i sama ukloniti dvojezične natpise posebno samo za tu ‘puritansku’ prigodu, jer pogađate: to osim što je praktične prirode također je i lijepa gesta domaćina koji želi pomoći ‘domaćim’ gostima u snalaženju, a ne da ovi moraju izgubljeno tumačiti neke ćirilične ‘hijeroglife’. Jer mora se priznati da je prava noćna mora biti uživatelj u Perkovićevom pronošenju nacionalnog duha, a da pri tome na nekom potpuno nerazumljivom&omraženom pismu se morate snalaziti i tražiti gdje ćete sjesti u dvorani. A da se ne govori o ugođaju u smislu: „Bili smo na Thompsonovim koncertu, a oko nas ćirilica.“
Za specijalce teutonce zadaća bi večeras bila definitivno delikatna. Za razliku od Vukovara kad je naređenje bilo jasno i razumljivo: „Nitko ne smije prići dvojezičnoj ploči na fasadi“, kakvo bi sad trebalo biti naređenje? Ako bude identično u smislu: „Nitko ne smije probiti kordon i prići dvojezičnoj ploči na kojoj piše Ulaz“ onda publika koja je kupila karte neće smjeti ući u dvoranu. I što onda? A ako će svatko s ulaznicom moći prići dvojezičnoj ploči, onda nema potrebe za specijalcima teutoncima, logičan je zaključak. Ako nema potrebe za specijalcima koji od Hrvatina trebaju štititi ćirilicu, onda je čini se problem riješen. Onda Hrvatinama ćirilica ne smeta. Onda se civilizacijski pomak koji se zove tolerancija može dogoditi i Thompsonovim obožavateljima, što se do sada u znanstveno-socijološkim krugovima smatralo nemogućim. A kao dokaz će se možda moći na Facebooku i dan kasnije vidjeti i pokoja fotografija obožavatelja u crnim košuljama kako veselih lica poziraju pred nerazbijenim ćiriličnim natpisom ‘Vhod’ u srcu hrvatske metropole. To stvarno budi nadu da je suživot moguć. To je mora da je ono pravo pomirenje dvije Hrvatske o kojem je pokojni predsjednik Tuđman sanjao.

Referendum

No i dalje me je strah ishoda na skorašnjem referendumu. Iz razloga što je Thompson po popularnosti u metropoli degradirao. Nije to više onaj Thompson koji je nekoć bez problema s podijeljenim&besplatnim kartama mogao napuniti stadion u Maksimiru. Očigledno je i da na kraju Anno domini 2013. ne može napuniti ni Arenu u koju stane 17.500 duša. Broj pravih Hrvatina je opao kad se mora zadovoljiti s Domom sportova u koji stane njih ‘svega’ 7.000. Pa sad hoće li tih sedam tisuća Hrvatina koje poštuju ćirilične natpise biti dovoljno za prevagu 1. prosnica? U duhu optimizma možda to bude jezičac na vagi u korist svih onih koji ne bi u budućnosti htjeli pravosudne organe u svom bračnom krevetu.

Zadnje od Tema

Idi na Vrh
X