Cojones su u subotu u zagrebačkom KSET-u održali retrospektivni koncert. Jedan od onih u kojima bendovi obično demonstriraju balans starog i novog u postizanju što boljeg koncertnog iskustva. Međutim zvučna slika tog iskustva bila je prilično hirovita.
Na nivou je bila i predgrupa Keen Not Mean, koja se predstavlja kao eksperimentalna riff grupa, iako je riječ o solidnom crossoveru stonera i post rocka. U grupi je već veteran zagrebačke scene Tomislav Šnidarić iz grupa Ruiz i Go No Go, a pored njega Izidor Vasilić, te braća Teo i Nino Marević iz grupe Brain Production. Možda je, uvjetno kazano, najeksperimentalniji dio koncerta bio kad su Keen Not Meen negdje na sredini svog nastupa već na uvodu odustali od jedne pjesme ambijentalnog karaktera i prebacili se na drugu poletnije riffa i ritma.
Do izlaska Cojonesa i posjećenost je bila na nivou u KSET-u, dakle, klub je bio dobrano popunjen raspoloženom publikom za glavni gig te večeri započet s „Clearing Potion“, tj. prvom pjesmom s debitantskog studijskog albuma „ Sunrise“ iz 2009. godine. Potom je grupa otišla još jedan korak dalje u prošlost, tj. na sam početak karijere kad je objavila split EP izdanje s grupom Umor, zakotrljavši pjesmu „Highway Lane“. No tada je postalo jasno kako se zvučna slika otela kontroli.
Bas frekvencije su doslovce postajale nesnosne, a u prvim redovima je niskofrekvencijska tutnjava onemogućavala razgovjetnost, no iskustvo tutnjave s publikom je dijelio i sam bend na pozornici. Pjevač i gitarist Bojan Kocijan se u početku mučio s intonacijama, kao što je i tražio pojačavanje vokala u monitore. Uglavnom, opet se došlo do starog KSET-ovskog problema kojeg prati onaj kontradiktorni moment ‘kako su u postolara najgore cipele’, a to je da klub Fakulteta elektronike i računarstva umjesto da ima najbolje ozvučenje u državi, a ne samo u gradu, nažalost ne može uvijek zadovoljiti zahtjevima zvuka. A sad, ulaziti u detalje je li te večeri preslabi razglas bio forsiran do granica kad frekvencije postaju nestabilne i komešaju se s vlastitim feedbackom, ili je bend bio previše pojačan na pozornici, svakako bi bilo ulaženje u dubioznu analizu bez poznavanja pravog uzroka, pa treba stati na tome da je upravo prodorni i istovremeno prilično hermetičan i na momente nedefinirani zvuk srezao osjećaj užitka u dobrom koncertu dobro uvježbanog benda.
Čak ne mogu sa sigurnošću reći da se negdje od polovine koncerta situacija ponešto promijenila na bolje, ili su se uši navikle na tutnjavu i time je kompenzirale. Dakle niz započet negdje s pjesmom „Indika“ nakon koje su uslijedile „Rocker“ i „Resonate“ s posljednjeg istoimenog albuma, te potom „Astral Queen“ bili su najbolji momenti nastupa koji je netom s posljednje spomenutom i završio. Doimalo se kako je bend tek tada bio zagrijan, što su dokazale i izvrsne izvedbe pjesama „Opium“ i „Origin Of Fire“ na bisu. Koncert dakle nije bio posebno dugačak, no nekako kao da je i bendu i publici bilo sasvim dovoljno buke koju su primili te večeri.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
