Razlog za subotnje okupljanjem zagrebačkog goth-metal plemena u Močvari bio je koncert američke grupe Combichrist predvođene Norvežaninom Andyjem LaPleguaom koja je nakon pet godina došla u metropolu promovirati novi album ‘One Fire’.
Za početak, što je bilo drukčije od premijernog nastupa u Tvornici kulture u studenom 2014. godine? Dosta toga. Gotovo da je došao drukčiji bend. Synthovi su izletjeli iz benda, a u duhu jednih Einstürzende Neubauten na mjesto njih je došao perkusionist Will Spodnick, koji je svirao na nekom custom perkusionističkom setu, vjerojatno naručen posebno za potrebe Combichrista. U tom smislu i zvuk cjelokupnog benda je u potpunosti ušao u sferu agresivnog, ali manualno pogonjenog, metal industriala, tj. ono što sam bend voli isticati pod stilskim usmjerenjem aggrotech/industrial.
Bend od ove godine ima i novog bubnjara Danea Whitea na čije leđa je palo (po)gonjenje nemilosrdnog industrial tempa. Nepromijenjeni su dakako ostali Andy LaPlegua i gitarist Eric 13, koji je nakon pet godina staža postao glavni oslonac frontmenu i osnivaču. Nisu Combichrist ni prvi put u Tvornici imali neki distancirani odnos s publikom, no u subotu se u Močvari činilo kao da su uzbuđenje i trans eskalirali kako je koncert odmicao. Perkusije su očigleno učinile svoje u kreiranju atmosfere plemenskog rituala. Nekakvog, hibridnog industrial-tribal raspoloženja. hajmo reći da je sve bilo prisnije.
La Plegua je bio neumorni šaman tog ritala – vrišteći guru koji je vladao kroz svoju doktrinu šoka, a posebno je bilo efektno što je grupa imala par povišenih platformi pred prvim redovima, na kojima su frontmen i gitarist često boravili, pa je izgledalo kao da se se zlokobno poput nekih giganata nadvili nad publiku.
Koncert su otvorili s „Hate Like Me“ s recentnog albuma „One Fire“ nakon čega su zgusnuto rešetali s desetak pjesama ostavljajući za kraj adute „Blut Royale“ i „What the Fuck Is Wrong With You?“, a one su samo još više raspalile publiku željnu bisu tako da je oduševljenje kasnije donijela i izvedba pjesme „Get Your Body Beat“.
Neočekivani, ali povoljni ‘x faktor’ bile su odlične vremenske prilike te večeri za klupski koncert ispunjen adrenalinom. Ljetna večer kao da je bila jesenska, dakle idealna za koncert u zatvorenom prostoru. Da su kojim slučajem ostale one vrućine s kraja lipnja, pitanje je bi li sredina srpnja donijela toliko veselog skakanja prvih redova na Combichristu.