Naslov teksta nisam slučajno posudio od nikad objavljenog albuma Haustora – kroz pomaknuti svijet Cul-de-Saca i njegovog mlađeg brata Cul-de-Sac///Orkestra za ubrzanu evoluciju prošao je i još uvijek prolazi zavidan broj članova tog legendarnog novovalnog benda, a ‘dovitljivi mali čudaci’ ujedno i savršeno opisuje ono što smo sinoć gledali u šatoru CirkaBalkane.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2019/05/S4720023-800x450.jpg)
Mnogoljudni orkestar spomenuti je prostor ugodno napunio kako bi predstavio kompilacijsko izdanje “L’Equipe Extraordinaire”, sastavljeno od snimaka nastalih od samih početaka 1986. do 2006. godine, vremena kada je, zajedno s Damirom P. Kafkom, Cul-de-Sac predvodio pokojni Dragan Pajić-Pajo. Ta faza bila je i znatno radikalnija od ove današnje te je free-jazz i improvizaciju koristila za potpunu dekonstrukciju glazbe, odnosno njezino raščlanjivanje na ‘najosnovnije dijelove’ kao što su ritam, zvuk i buka.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2019/05/S4720003-800x450.jpg)
Tijekom evociranja tog razdoblja, orkestar se najčešće svodio tek na četiri-pet glazbenika, pri čemu je bubnjeve većinom preuzimao Ivan Marušić-Klif, a s ‘Albert Ayler meets James Chance’ urlanjem Kafkinog saksofona ratovali razmrvljeni riffovi i noiserske detonacije gitare Franje Glušca. Našlo se tu mjesta i za Rundekova poigravanja basom po kojem je znao zasvirati i palicom za bubnjeve, kao i za trubu sveprisutnog Igora Pavlice. U proširenom sastavu zato su, jako uvjetno rečeno, djelovali nešto konvencionalnije i iz košmarnog kaosa klasične, elektronske i ‘homemade’ perkusije, feedbacka, vibrafona ili puhača povremeno izlazili i s vrlo intrigantnim, na trenutke i lijepim melodijama.
Slobodan pristup muziciranju u ponedjeljak su proširili i na ostale segmente živih nastupa pa je tako bilo i dosta praznog hoda u obliku dogovaranja oko pjesama ili čekanja da se svi potrebni za određenu izvedbu skupe na pozornici. U njihovom slučaju, međutim, taj je neformalni pristup zaokružio čitavu stvar, posebno jer bi nas zaista nagradili za strpljenje kao prilikom iznimnog performansa plesačice na svili po imenu Nikolina.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2019/05/S4720044-800x450.jpg)
Što se tiče strogo glazbenog dijela, oduševili su me ledeno hladnom verzijom pjesme “Stol” Pajinog starog benda Bordel u kojoj su do punog izražaja došle vokalne mogućnosti Andreje Košavić, Waitsovskom “Waltz Grotesque” i obradom “Space is the Place” kojom svaki put uspiju učiniti ono što nisam vjerovao da je moguće, dosegnuti pa čak i nadmašiti legendarni original velikog Sun Ra.