Naslov teksta nisam slučajno posudio od nikad objavljenog albuma Haustora – kroz pomaknuti svijet Cul-de-Saca i njegovog mlađeg brata Cul-de-Sac///Orkestra za ubrzanu evoluciju prošao je i još uvijek prolazi zavidan broj članova tog legendarnog novovalnog benda, a ‘dovitljivi mali čudaci’ ujedno i savršeno opisuje ono što smo sinoć gledali u šatoru CirkaBalkane.
Mnogoljudni orkestar spomenuti je prostor ugodno napunio kako bi predstavio kompilacijsko izdanje “L’Equipe Extraordinaire”, sastavljeno od snimaka nastalih od samih početaka 1986. do 2006. godine, vremena kada je, zajedno s Damirom P. Kafkom, Cul-de-Sac predvodio pokojni Dragan Pajić-Pajo. Ta faza bila je i znatno radikalnija od ove današnje te je free-jazz i improvizaciju koristila za potpunu dekonstrukciju glazbe, odnosno njezino raščlanjivanje na ‘najosnovnije dijelove’ kao što su ritam, zvuk i buka.
Tijekom evociranja tog razdoblja, orkestar se najčešće svodio tek na četiri-pet glazbenika, pri čemu je bubnjeve većinom preuzimao Ivan Marušić-Klif, a s ‘Albert Ayler meets James Chance’ urlanjem Kafkinog saksofona ratovali razmrvljeni riffovi i noiserske detonacije gitare Franje Glušca. Našlo se tu mjesta i za Rundekova poigravanja basom po kojem je znao zasvirati i palicom za bubnjeve, kao i za trubu sveprisutnog Igora Pavlice. U proširenom sastavu zato su, jako uvjetno rečeno, djelovali nešto konvencionalnije i iz košmarnog kaosa klasične, elektronske i ‘homemade’ perkusije, feedbacka, vibrafona ili puhača povremeno izlazili i s vrlo intrigantnim, na trenutke i lijepim melodijama.
Slobodan pristup muziciranju u ponedjeljak su proširili i na ostale segmente živih nastupa pa je tako bilo i dosta praznog hoda u obliku dogovaranja oko pjesama ili čekanja da se svi potrebni za određenu izvedbu skupe na pozornici. U njihovom slučaju, međutim, taj je neformalni pristup zaokružio čitavu stvar, posebno jer bi nas zaista nagradili za strpljenje kao prilikom iznimnog performansa plesačice na svili po imenu Nikolina.
Što se tiče strogo glazbenog dijela, oduševili su me ledeno hladnom verzijom pjesme “Stol” Pajinog starog benda Bordel u kojoj su do punog izražaja došle vokalne mogućnosti Andreje Košavić, Waitsovskom “Waltz Grotesque” i obradom “Space is the Place” kojom svaki put uspiju učiniti ono što nisam vjerovao da je moguće, dosegnuti pa čak i nadmašiti legendarni original velikog Sun Ra.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
