‘Da, ja sam hipster, ali barem ne radim po cijele dane u uredu’

Intervju sa živopisnim, neobičnim i vrlo moguće genijalnim američkim glazbenikom, koji je oduševio i zbunio svojim nastupom na Terraneu.

Dan Deacon (Foto: Tomislav Sporiš)

Dan Deacon drugi je put nastupio u Hrvatskoj. Dok se Zagreba baš i ne sjeća, na spomen Šibenika (nikako nije uspio savladati točan izgovor) ima samo riječi hvale. Dobro je jeo, provodio se na slapovima Krke, razgledavao povijesne znamenitosti… Imao je i vremena, budući da je na Terraneo došao gotovo dva dana prije zakazanog nastupa. Njegov performans na Aero stageu teško se može riječima prepričati, jer to nipošto nije koncert prema ustaljenom značenju tog pojma. Deacon ne voli pozornicu, svoju aparaturu razmjesti među prvim redovima, svađa se s publikom i proizvodi sulude zvukove. Mi smo ga intervjuirali sat vremena prije njegovog pamtljivog nastupa na Terraneu.

Prva rečenica o vama na Wikipediji sugerira da ste hipster. Što bi to u vašem slučaju značilo?

Taj pojam pokriva mnogo značenja, no osoba koja je to istaknula na Wikipediji upotrijebila je to u negativnom kontekstu. Jednom su u The New York Timesu pokušali definirati pojam „hipster“, ali nisu baš uspjeli, zaključili su da se upotrebljava gdje treba i gdje ne treba, potpuno izvan bilo kakvog konteksta te da može imati negativan i pozitivan predznak. Ako se mene pita, hipster je netko drugačiji, netko tko se bavi nečim što se većini ne sviđa. Tako da… Da, ja jesam hipster, ali po meni su to i svi oni koji rade po cijele dane u uredima.

Vi ste svoje znanje o glazbi usvajali u Glazbenom konzervatoriju u New Yorku. Može li se glazba zbilja naučiti?

Može, ha ha!

Hipsteru!

Da, eto vidiš. Očito je da možeš sjediti deset semestara i naučiti što bi glazba trebala predstavljati, no ne moraš to uistinu i shvatiti. Moja je sreća što sam studirao glazbu u New Yorku i istovremeno nastupao, pa sam teoriju mogao provjeriti na licu mjesta, na pozornici, i po potrebi je mijenjati i prilagođavati sebi. Obrazovanje nikad nije na odmet, ali za ući u muziku treba ipak puno više…

Vaš osnovni intrument je kompjuter. Što bi bilo da nikad nije izumljen, biste li i tada bili glazbenik?

Ma bih. Samo možda ne bih bio toliko dobar, ha ha. Znam svirati mnoge instrumente, no nisam nadaren za to, a i ne pjevam baš dobro. Srećom, na vrijeme sam shvatio da sam talentiran za prepoznavanje i kombiniranje tekstura u melodijama. A u tome mi kompjuter jako pomaže.

Znači: ne možete svirati, ne znate pjevati, a ipak ste popularni…

Ha ha, ja sam samo još jedna od zvijezda modernog doba.

Diskografski ste iznimno aktivni, jedino vam se lani dogodilo da vam je godina prošla bez albuma. Gdje je zapelo?

Mislim da sam preskočio i 2008., ali nisam više siguran u to. Bio sam zauzet turnejama, ali pripremam novi materijal koji će izaći jednom u budućnosti. Bavim se usput i raznim drugim projektima vezanima uz glazbu, a pokušavam i organizirati nekoliko festivala u SAD-u. Stalno želim provjeravati kuda će me to glazba odvesti i kako će sve to zvučati. Sad bih mogao reći da će moj idući album biti najzreliji, ali tko zna… Znam samo da ću na njemu pokušati spojiti sve elemente koje sam u glazbi otkrio u zadnjem desetljeću. Ne znam uopće koliko to ima smisla, ali eto…

Volite istraživati i pomicati granice u glazbi, a vaš posljednji album ‘Bromst’ ogledni je primjer upravo takvog promišljanja.

Dosad sam uvijek koncentrirano radio pjesme i fanatično slijedio putanju svakog pojedinog detalja. Na „Bromstu“ nisam htio toliko robovati pjesmama, pustio sam ih neka se same razvijaju, zato ploča i nema neki istaknuti singl.

‘Bromst’ je, za razliku od svojih brojnih prethodnika, odsviran na ‘pravim’ instrumentima…

Da, pola je odsvirano uživo, a pola su kompjuteri. Kad se pojavim na pozornici onda mogu filozoforati o povezanosti sa svemirom, no kad radim album trudim se da bude najbolji mogući u tom trenutku. Stoga nemam nikakve vizije kako će pjesma izgledati na kraju, meni je bitan trenutak stvaranja.

Vaši koncerti su, pak, jedna sasvim druga priča. Toliko manipuliranja publikom zbilja se rijetko viđa. Radite li to iz zabave ili postoji neki viši cilj?

Samo pokušavam kreirati situacije koje inače same od sebe ne bi mogle postojati. Pretpostavljam da je legitimno nazivati me manipulatorom, no publiku prihvaćam kao još jedan instrument, oni su dio koncerta, kao što sam i ja.

(Nedugo nakon ovog interjua na Wikipediji je, na stranici Dana Deacona, ono “hipster” promijenjeno u “američki skladatelj i elektronski glazbenik”, op.a.)

Saznajte više: Muke po Danu Deaconu i grmljavina Dubioze kolektiva

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh