Bilo da je riječ o vragolastom hop-cup ciktanju, bilo o meditativnijem pristupu kao u ‘Je suis seul ce soir’ Paula Duranda i ‘Clair de lune’ Josepha Kosme, album skladno sljubljuje zažareno ljupku životnu radost, zadimljeno znojni klupski ugođaj i opću sjetu, kako se kaže, nad smislom života.
Pravovjerni gypsy swing naslijeđa Djanga Reinhardta i Stephanea Grapellija kojem su nepokolebljivo priklonjeni sisački gitarist Damir Kukuruzović i njegov Django Group, ne donosi osobita iznenađenja. Grubo pojednostavljeno, kad čujete tri gypsy swing pjesme – brzu, srednjeg tempa i laganu – čuli ste sve. Ako vam se svidjelo, to je to, a ako nije, teško ćete naići na gypsy swingera koji će vam promijeniti mišljenje.
No to zasigurno ne znači da je posrijedi dosadna ili monotona glazba. Ona je naprosto čvrsto ukotvljena u jasne odrednice, a glazba kao glazba, u rukama nadahnutog izvrsnika i unutar najskučenijih pravila dopušta i pronalazi bezbrojne inačice i nijanse. Zgodan apsurd je, međutim, da je Reinhardt, prvak tog vrlo prepoznatljivog gypsy swinga, bio glazbeno nepismen i posve neopterećen ikakvim glazbenim predlošcima te da je čitav stil oblikovao uzdajući se u sluh i intuiciju, mentalno slobodan od svih zakonitosti i pravila.
„My Django Family“, treći album Damira Kukuruzovića, najvjernijeg hrvatskog Reinhardtova sljedbenika, čovjeka koji veli „smisao mojeg života je svirati poput Djanga Reinhardta,“ u tričetvrt sata donosi devet instrumentalnih skladbi Reinhardta i njegovih istomišljenika te jedan svježiji original iz pera i uz vokalnu izvedbu drugog osvjedočenog regionalnog zaljubljenika pravca, Zorana Predina koji pjeva „Uzmi me“, na hrvatskom. Uz članove aktualnog Django Groupa – violinista Brunu Urlića, gitarista Gorana Grgurača, kontrabasista Ivu Sankovića i bubnjara Nenada Novalića – na albumu gostuju dvojica autentičnih gypsy swing glazbenika, Nijemac Wawau Josef Adler i Francuz Raphael Fays te multifukcionalni Makedonac Vlatko Stefanovski. Brzometne, no ne isprazno virtuozne, već vatreno ili elegično ganutljive dionice izvezene prstima svih navedenih velemajstora gitare, kao i značajan doprinos Urlićeve violine, malo će koga ostaviti ravnodušnim.
Jedina je dvojba ona što se odnosi na uvažavanje reproduktivnog karaktera Kukuruzovićeve misije, odnosno: zašto slušati Kukuruzovića, ako je sve to još bolje odsvirao sam Reinhardt? O tome neka odluči svatko sam za sebe, a odluka ne mora biti nužno racionalna. Ulogu glazbenog glasnika, uostalom, nipošto ne treba omalovažavati – mnogi će našijenac Reinhardta upoznati, ili već jest, upravo zahvaljujući Kukuruzoviću.
Ocjena: 9/10
(Menart, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
