Hrvatski saksofonist i klavijaturist Damir Prica Kafka – Capri (Haustor, Pink Noise Quartet, Trobecove krušne peći) glazbenik je koji je od početka s Draganom Pajićem Pajom bio u kultnom Cul-De-Sac sastavu koji se u znak sjećanja ponovno okuplja u Močvari u obliku velikog impro orkestra.

U zagrebačkoj Močvari će se u nedjelju 14. prosinca obilježiti još jedan rođendan prerano preminulog Dragana Pajića Paje, kultnog zagrebačkog glazbenika poznatog po radu s brojnim imenima domaće scene, ali svakako i najpoznatiji kao osnivač eksperimentalnog improvizacijskog benda Cul-De-Sac. S Pajom je od početka okosnicu benda činio Damir Prica Kafka – Capri, čovjek koji i dalje pronosi duh Cul-De-Sac-a i koji djeluje u mnogoljudnom impro orkestru koji će, pored njega, nastupiti u sastavu: Darko Rundek, Andreja Košavić Kurelec, Igor Pavlica, Neven Jurić, Franjo Glušac, Bruno Vorberger, Miro Manojlović, Nikola Vincelj – Jinks, Miodrag Krencer – Mic kao i još nekoliko gostujućih glazbenika. O Cul-De-Sac-u se izvan kultnih okvira u kojima glasi za jedan uistinu inovatorski projekt koji je za ove prostore bio ispred svog vremena, i ne zna mnogo. Upravo stoga je razgovor s Damirom Pricom Kafkom – Caprijem samo još jedan pokušaj da se složi dio slagalice jednog bitnog projekta naše glazbene prošlosti, obzirom na nekadašnje djelovanje, ali i sadašnjost i budućnost.
Mlađe generacije ne znaju što je konkretno predstavljala ideja impro eksperimentalnog sastava, pa vas molim za malo pojašenjenje i povijest, tj. kako ste u 80-ima došli do toga?
Damir Prica Kafka – Capri: U to vrijeme Pajo je imao svoj rock band Bordel, ja sam svirao sa grupom Haustor i Trobecovim krušnim pećima. Voljeli smo svirati tu glazbu, ali isto tako imali smo potrebu izaći iz tih okvira i svirati glazbu koja je bazirana na slobodnoj improvizaciji, bez potrebe za čvrstom strukturom, tonalitetom ili ritmom. Dakle, pokušati se osloboditi i ući u svijet glazbe u kojem je sve dozvoljeno. To je proces istraživanja, stvaranja, ekspresije i oslobađanja. Bili smo impresionirani glazbom koju su stvarali J. Coltrane, Sun Ra, Art Ensemble of Chicago, Cecile Taylor, Steve Lacy, John Cage, Stockhausen, Derek Bailey i mnogi drugi iz sredine ’60-ih i ’70-ih godina prošlog stoljeća. Umjetnici koji su svirali free jazz, improviziranu i eksperimentalnu glazbu. Isto tako, veliki utjecaj ostavili su na nas rock bandovi i glazbenici poput Hendrixa, Frank Zappe, King Crimsona, Pink Floyda, The Residents, Henryja Cowa… Zato i nije neobično da glazba Cul-De-Sac-a sadržava elemente free jazza, punk jazza, noise rocka, avangardne glazbe, minimalizma, elektronske i eksperimentalne glazbe. Nekad smo, kad bi nas pitali kuda spada glazba sviramo, odgovarali da je to egzistencijalni ekspresionizam.

Što možete reći i impronedjeljcima koje je pokojni Pajo pokrenuo?
Damir Prica Kafka – Capri: Tokom višegodišnjeg boravka u Amsterdamu, osim u CDS, Pajo je bio i aktivan sudionik večeri eksperimentalne glazbe koje su se održavale svakog ponedjeljka u prostoru OT 301 na Overtoomu. Inspriran time, po povratku u Zagreb, Pajo pokreće radionicu Impronedjeljci gdje okuplja mlađu generaciju glazbenika zainteresiranih za improviziranu i elektronsku glazbu. Održava koncerte, snima CD-e i jedan je od najaktivnijih predstavnika impro scene u Zagrebu i Hrvatskoj.
Je li tom modelu na kojem se stvoren Cul-De-Sac, taj slobodni improvizatorski štih, u neku ruku ‘kumovala’ povezanost sa zagrebačkom školom animiranog filma? Vjerujem da je animirani film prilično izazovna forma za glazbenike?
Damir Prica Kafka – Capri: Prva dva filma za koje smo radili glazbu bili su animirani filmovi “Breme” i “Vrijeme trajanja” autorice Nicole Hewitt. Mislim da ona nije povezana sa zagrebačkom školom animiranog filma, što nije ni bitno. U svakom slučaju, to nam je bilo dragocijeno iskustvo. Tokom koncerta projiciramo jedan od ta dva filma i improviziramo na njih.

Koliko je važan za vas dio vizualizacije i video projekcija na nastupima?
Damir Prica Kafka – Capri: Gotovo od samog početka nastupi Cul-De-Sac-a popraćeni su vizualnim intervencijama koji su ravnopravni dio nastupa. Član banda je i vizualni umjetnik Nikola Vincelj – Jinks, koji tokom koncerta pomoću analognog slide projektora projicira svoje autorske crteže preko banda i u prostoru.
Što možete reći o stvaranju Cul-de-Sac Orkestra za ubrzanu evoluciju. U tom obliku ste imali i solidan broj nastupa. Dogodilo se da je Cul-De-Sac tek u toj formaciji prvi put nastupio u Splitu prošlog mjeseca. Kako su vas Splićani prihvatili?
Damir Prica Kafka – Capri: Orkestar za ubrzanu evoluciju, nastao nakon Pajinog povratka iz Amsterdama, proširena je varijanta CDS u kojem su svirali ili još uvijek sviraju uz stalnu podstavu (Pajo, Capri, Nenchi, Andreja, Igor) glazbenici: Franjo Glušac, Luka Perišić, Jerko Valdevit, Sven Buich, Darko Rundek, Mario Barišin, Bruno Vorberger, Tena Novak, Miro Mance, Matija i Andrija Santro, Ivan Marušić- Klif, Stef, Miodrag Krencer, Ivan Marincel… U Splitu i dan kasnije u Šibeniku, nastupili smo u sastavu: Franz, Darko, Andreja, Igor, Nenchi, Miro, Bruno i ja. Reakcije publike bile su vrlo dobre i samo mali broj ljudi je otišao sa koncerta. U nedjelju u Močvari pridružit će nam se Miodrag Krencer – vokal i Ivan Marincel – trombon. Mogući su i drugi gosti.
Zanimljiv podatak je da je zadnji nastup izvorne postave bio je 1990. na terasi nebodera na Jelačićevom trgu u Zagrebu za potrebe diplomskog rada redatelja Tomislava Jageca na Filmskoj akademiji. Je li to bila zanimljiva epizoda za vas?
Damir Prica Kafka – Capri: Da, taj koncert bio je vrlo poseban. Bio je užasno tjeskoban, težak, zloslutan, zastrašujući… Upravo kao i rat koji je upravo započinjao.
Od 1993. U Amsterdamu je Cul-De-Sac djelovao u duo formi, no svirali ste i šire u tom dijelu Europe. U kakvom sjećanju vam je ostao taj period?
Damir Prica Kafka – Capri:U Amsterdamu smo na početku svirali kao trio sa Klifom. Kad je on otišao, ostali smo duo, zatim nam se pridružila tada vrlo mlada Andreja Koshavich kao vokal i trubačica. Surađivali smo i sa nekoliko nizozemskih glazbenika i umjetnika koje je zanimala eksperimentalna i improvizirana glazba. Bio je to vrlo turbulentan, intenzivan, neizvjestan i produktivan period.

Čini mi se da od bivšeg Cul-De-Sac kolektiva još nedostaje Klif…
Damir Prica Kafka – Capri: Da, Klif je super bubnjar sa kojim je užitak svirati. Svirao je u svibnju ove godine na koncertu Homage Paji u teatru &td. U nedjelju neće svirati, međutim projicirati ćemo njegov kratki video sa Pajom.
Trobecove krušne peći opet djeluju, Sexa je prošle godine (ako se ne varam) objavila live album, Cul-De-Sac je evo ponovno aktivan… Kako to objašnjavate? Naime bendovima vaše generacije je rat prilično pomeo račune.
Damir Prica Kafka – Capri: Sigurno da je rat utjecao na njihovu sudbinu ne neki način, međutim, mislim da raspad Sexe i visegodišnja pauza Trobeca nisu direktna posljedica rata na ovim prostorima. Zahvaljujući Igoru Mihovilovću, Kornelu Šeperu, prijateljima i fanovima, nedavno su izdani albumi tih dviju kultnih grupa sa ovih prostora. A Pajo i ja smo uvjek bili željni vidjeti svijet, steći nova iskustva, upoznati nove ljude, proširiti spoznaje… Velika Pajina želja bila je da sviramo u Japanu, ali na žalost, nije se ostvarila. Cul-De-Sac je i dalje aktivan i nastojat će zadržati razlog svog postojanja.