Hrvatski saksofonist i klavijaturist Damir Prica Kafka – Capri (Haustor, Pink Noise Quartet, Trobecove krušne peći) glazbenik je koji je od početka s Draganom Pajićem Pajom bio u kultnom Cul-De-Sac sastavu koji se u znak sjećanja ponovno okuplja u Močvari u obliku velikog impro orkestra.
U zagrebačkoj Močvari će se u nedjelju 14. prosinca obilježiti još jedan rođendan prerano preminulog Dragana Pajića Paje, kultnog zagrebačkog glazbenika poznatog po radu s brojnim imenima domaće scene, ali svakako i najpoznatiji kao osnivač eksperimentalnog improvizacijskog benda Cul-De-Sac. S Pajom je od početka okosnicu benda činio Damir Prica Kafka – Capri, čovjek koji i dalje pronosi duh Cul-De-Sac-a i koji djeluje u mnogoljudnom impro orkestru koji će, pored njega, nastupiti u sastavu: Darko Rundek, Andreja Košavić Kurelec, Igor Pavlica, Neven Jurić, Franjo Glušac, Bruno Vorberger, Miro Manojlović, Nikola Vincelj – Jinks, Miodrag Krencer – Mic kao i još nekoliko gostujućih glazbenika. O Cul-De-Sac-u se izvan kultnih okvira u kojima glasi za jedan uistinu inovatorski projekt koji je za ove prostore bio ispred svog vremena, i ne zna mnogo. Upravo stoga je razgovor s Damirom Pricom Kafkom – Caprijem samo još jedan pokušaj da se složi dio slagalice jednog bitnog projekta naše glazbene prošlosti, obzirom na nekadašnje djelovanje, ali i sadašnjost i budućnost.
Mlađe generacije ne znaju što je konkretno predstavljala ideja impro eksperimentalnog sastava, pa vas molim za malo pojašenjenje i povijest, tj. kako ste u 80-ima došli do toga?
Damir Prica Kafka – Capri: U to vrijeme Pajo je imao svoj rock band Bordel, ja sam svirao sa grupom Haustor i Trobecovim krušnim pećima. Voljeli smo svirati tu glazbu, ali isto tako imali smo potrebu izaći iz tih okvira i svirati glazbu koja je bazirana na slobodnoj improvizaciji, bez potrebe za čvrstom strukturom, tonalitetom ili ritmom. Dakle, pokušati se osloboditi i ući u svijet glazbe u kojem je sve dozvoljeno. To je proces istraživanja, stvaranja, ekspresije i oslobađanja. Bili smo impresionirani glazbom koju su stvarali J. Coltrane, Sun Ra, Art Ensemble of Chicago, Cecile Taylor, Steve Lacy, John Cage, Stockhausen, Derek Bailey i mnogi drugi iz sredine ’60-ih i ’70-ih godina prošlog stoljeća. Umjetnici koji su svirali free jazz, improviziranu i eksperimentalnu glazbu. Isto tako, veliki utjecaj ostavili su na nas rock bandovi i glazbenici poput Hendrixa, Frank Zappe, King Crimsona, Pink Floyda, The Residents, Henryja Cowa… Zato i nije neobično da glazba Cul-De-Sac-a sadržava elemente free jazza, punk jazza, noise rocka, avangardne glazbe, minimalizma, elektronske i eksperimentalne glazbe. Nekad smo, kad bi nas pitali kuda spada glazba sviramo, odgovarali da je to egzistencijalni ekspresionizam.
Što možete reći i impronedjeljcima koje je pokojni Pajo pokrenuo?
Damir Prica Kafka – Capri: Tokom višegodišnjeg boravka u Amsterdamu, osim u CDS, Pajo je bio i aktivan sudionik večeri eksperimentalne glazbe koje su se održavale svakog ponedjeljka u prostoru OT 301 na Overtoomu. Inspriran time, po povratku u Zagreb, Pajo pokreće radionicu Impronedjeljci gdje okuplja mlađu generaciju glazbenika zainteresiranih za improviziranu i elektronsku glazbu. Održava koncerte, snima CD-e i jedan je od najaktivnijih predstavnika impro scene u Zagrebu i Hrvatskoj.
Je li tom modelu na kojem se stvoren Cul-De-Sac, taj slobodni improvizatorski štih, u neku ruku ‘kumovala’ povezanost sa zagrebačkom školom animiranog filma? Vjerujem da je animirani film prilično izazovna forma za glazbenike?
Damir Prica Kafka – Capri: Prva dva filma za koje smo radili glazbu bili su animirani filmovi “Breme” i “Vrijeme trajanja” autorice Nicole Hewitt. Mislim da ona nije povezana sa zagrebačkom školom animiranog filma, što nije ni bitno. U svakom slučaju, to nam je bilo dragocijeno iskustvo. Tokom koncerta projiciramo jedan od ta dva filma i improviziramo na njih. Dalje>>