Hrvatski saksofonist i klavijaturist Damir Prica Kafka – Capri (Haustor, Pink Noise Quartet, Trobecove krušne peći) glazbenik je koji je od početka s Draganom Pajićem Pajom bio u kultnom Cul-De-Sac sastavu koji se u znak sjećanja ponovno okuplja u Močvari u obliku velikog impro orkestra.
U zagrebačkoj Močvari će se u nedjelju 14. prosinca obilježiti još jedan rođendan prerano preminulog Dragana Pajića Paje, kultnog zagrebačkog glazbenika poznatog po radu s brojnim imenima domaće scene, ali svakako i najpoznatiji kao osnivač eksperimentalnog improvizacijskog benda Cul-De-Sac. S Pajom je od početka okosnicu benda činio Damir Prica Kafka – Capri, čovjek koji i dalje pronosi duh Cul-De-Sac-a i koji djeluje u mnogoljudnom impro orkestru koji će, pored njega, nastupiti u sastavu: Darko Rundek, Andreja Košavić Kurelec, Igor Pavlica, Neven Jurić, Franjo Glušac, Bruno Vorberger, Miro Manojlović, Nikola Vincelj – Jinks, Miodrag Krencer – Mic kao i još nekoliko gostujućih glazbenika. O Cul-De-Sac-u se izvan kultnih okvira u kojima glasi za jedan uistinu inovatorski projekt koji je za ove prostore bio ispred svog vremena, i ne zna mnogo. Upravo stoga je razgovor s Damirom Pricom Kafkom – Caprijem samo još jedan pokušaj da se složi dio slagalice jednog bitnog projekta naše glazbene prošlosti, obzirom na nekadašnje djelovanje, ali i sadašnjost i budućnost.
Mlađe generacije ne znaju što je konkretno predstavljala ideja impro eksperimentalnog sastava, pa vas molim za malo pojašenjenje i povijest, tj. kako ste u 80-ima došli do toga?
Damir Prica Kafka – Capri: U to vrijeme Pajo je imao svoj rock band Bordel, ja sam svirao sa grupom Haustor i Trobecovim krušnim pećima. Voljeli smo svirati tu glazbu, ali isto tako imali smo potrebu izaći iz tih okvira i svirati glazbu koja je bazirana na slobodnoj improvizaciji, bez potrebe za čvrstom strukturom, tonalitetom ili ritmom. Dakle, pokušati se osloboditi i ući u svijet glazbe u kojem je sve dozvoljeno. To je proces istraživanja, stvaranja, ekspresije i oslobađanja. Bili smo impresionirani glazbom koju su stvarali J. Coltrane, Sun Ra, Art Ensemble of Chicago, Cecile Taylor, Steve Lacy, John Cage, Stockhausen, Derek Bailey i mnogi drugi iz sredine ’60-ih i ’70-ih godina prošlog stoljeća. Umjetnici koji su svirali free jazz, improviziranu i eksperimentalnu glazbu. Isto tako, veliki utjecaj ostavili su na nas rock bandovi i glazbenici poput Hendrixa, Frank Zappe, King Crimsona, Pink Floyda, The Residents, Henryja Cowa… Zato i nije neobično da glazba Cul-De-Sac-a sadržava elemente free jazza, punk jazza, noise rocka, avangardne glazbe, minimalizma, elektronske i eksperimentalne glazbe. Nekad smo, kad bi nas pitali kuda spada glazba sviramo, odgovarali da je to egzistencijalni ekspresionizam.
Što možete reći i impronedjeljcima koje je pokojni Pajo pokrenuo?
Damir Prica Kafka – Capri: Tokom višegodišnjeg boravka u Amsterdamu, osim u CDS, Pajo je bio i aktivan sudionik večeri eksperimentalne glazbe koje su se održavale svakog ponedjeljka u prostoru OT 301 na Overtoomu. Inspriran time, po povratku u Zagreb, Pajo pokreće radionicu Impronedjeljci gdje okuplja mlađu generaciju glazbenika zainteresiranih za improviziranu i elektronsku glazbu. Održava koncerte, snima CD-e i jedan je od najaktivnijih predstavnika impro scene u Zagrebu i Hrvatskoj.
Je li tom modelu na kojem se stvoren Cul-De-Sac, taj slobodni improvizatorski štih, u neku ruku ‘kumovala’ povezanost sa zagrebačkom školom animiranog filma? Vjerujem da je animirani film prilično izazovna forma za glazbenike?
Damir Prica Kafka – Capri: Prva dva filma za koje smo radili glazbu bili su animirani filmovi “Breme” i “Vrijeme trajanja” autorice Nicole Hewitt. Mislim da ona nije povezana sa zagrebačkom školom animiranog filma, što nije ni bitno. U svakom slučaju, to nam je bilo dragocijeno iskustvo. Tokom koncerta projiciramo jedan od ta dva filma i improviziramo na njih.
Koliko je važan za vas dio vizualizacije i video projekcija na nastupima?
Damir Prica Kafka – Capri: Gotovo od samog početka nastupi Cul-De-Sac-a popraćeni su vizualnim intervencijama koji su ravnopravni dio nastupa. Član banda je i vizualni umjetnik Nikola Vincelj – Jinks, koji tokom koncerta pomoću analognog slide projektora projicira svoje autorske crteže preko banda i u prostoru.
Što možete reći o stvaranju Cul-de-Sac Orkestra za ubrzanu evoluciju. U tom obliku ste imali i solidan broj nastupa. Dogodilo se da je Cul-De-Sac tek u toj formaciji prvi put nastupio u Splitu prošlog mjeseca. Kako su vas Splićani prihvatili?
Damir Prica Kafka – Capri: Orkestar za ubrzanu evoluciju, nastao nakon Pajinog povratka iz Amsterdama, proširena je varijanta CDS u kojem su svirali ili još uvijek sviraju uz stalnu podstavu (Pajo, Capri, Nenchi, Andreja, Igor) glazbenici: Franjo Glušac, Luka Perišić, Jerko Valdevit, Sven Buich, Darko Rundek, Mario Barišin, Bruno Vorberger, Tena Novak, Miro Mance, Matija i Andrija Santro, Ivan Marušić- Klif, Stef, Miodrag Krencer, Ivan Marincel… U Splitu i dan kasnije u Šibeniku, nastupili smo u sastavu: Franz, Darko, Andreja, Igor, Nenchi, Miro, Bruno i ja. Reakcije publike bile su vrlo dobre i samo mali broj ljudi je otišao sa koncerta. U nedjelju u Močvari pridružit će nam se Miodrag Krencer – vokal i Ivan Marincel – trombon. Mogući su i drugi gosti.
Zanimljiv podatak je da je zadnji nastup izvorne postave bio je 1990. na terasi nebodera na Jelačićevom trgu u Zagrebu za potrebe diplomskog rada redatelja Tomislava Jageca na Filmskoj akademiji. Je li to bila zanimljiva epizoda za vas?
Damir Prica Kafka – Capri: Da, taj koncert bio je vrlo poseban. Bio je užasno tjeskoban, težak, zloslutan, zastrašujući… Upravo kao i rat koji je upravo započinjao.
Od 1993. U Amsterdamu je Cul-De-Sac djelovao u duo formi, no svirali ste i šire u tom dijelu Europe. U kakvom sjećanju vam je ostao taj period?
Damir Prica Kafka – Capri:U Amsterdamu smo na početku svirali kao trio sa Klifom. Kad je on otišao, ostali smo duo, zatim nam se pridružila tada vrlo mlada Andreja Koshavich kao vokal i trubačica. Surađivali smo i sa nekoliko nizozemskih glazbenika i umjetnika koje je zanimala eksperimentalna i improvizirana glazba. Bio je to vrlo turbulentan, intenzivan, neizvjestan i produktivan period.
Čini mi se da od bivšeg Cul-De-Sac kolektiva još nedostaje Klif…
Damir Prica Kafka – Capri: Da, Klif je super bubnjar sa kojim je užitak svirati. Svirao je u svibnju ove godine na koncertu Homage Paji u teatru &td. U nedjelju neće svirati, međutim projicirati ćemo njegov kratki video sa Pajom.
Trobecove krušne peći opet djeluju, Sexa je prošle godine (ako se ne varam) objavila live album, Cul-De-Sac je evo ponovno aktivan… Kako to objašnjavate? Naime bendovima vaše generacije je rat prilično pomeo račune.
Damir Prica Kafka – Capri: Sigurno da je rat utjecao na njihovu sudbinu ne neki način, međutim, mislim da raspad Sexe i visegodišnja pauza Trobeca nisu direktna posljedica rata na ovim prostorima. Zahvaljujući Igoru Mihovilovću, Kornelu Šeperu, prijateljima i fanovima, nedavno su izdani albumi tih dviju kultnih grupa sa ovih prostora. A Pajo i ja smo uvjek bili željni vidjeti svijet, steći nova iskustva, upoznati nove ljude, proširiti spoznaje… Velika Pajina želja bila je da sviramo u Japanu, ali na žalost, nije se ostvarila. Cul-De-Sac je i dalje aktivan i nastojat će zadržati razlog svog postojanja.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
