Damir Urban: Najveći izazov mi je što više oguliti sebe i staviti na stol svoja jaja i nedostatke

Damir Urban i njegova četvorka će u četvrtak i petak održati dva koncerta u Tvornici kulture, može se reći da je to odavno tradicionalna priča u ovo doba godine. Sretna okolnost u promotivnom smislu je što je Damir u međuvremenu skoknuo do Zagreba na predstavljanje Exitovog Sea Star Festivala koji će se iduće godine održati u Umagu, pa smo mimo svih tehnoloških izuma koji nam spašavaju vrijeme u komunikaciji na daljinu, ali kradu ljudski kontakt, mogli sjest i u miru popričati.

Damir Urban
Damir Urban

‘Ajmo se vratiti na ovu situaciju s formatiranim radio postajama. Eto, uzima te se za neki primjer uspjeha s jedne strane, a s druge teško da će se zavrtiti nešto novo što se „nije dokazalo“, iako se tom logikom nikad ni neće dokazati. Koliko te to frustrira?

Damir Urban: Ne znam znaš li to , ali ima na internetu firma koja ti radi miks i mastering pjesama idealnih za radio. Oni si Nizozemci, no nije bitno. I sad ljudi iz cijelog svijeta i iz svih žanrova njima šalju svoju muziku na doradu za radio, potpuno nebitno o kom se stilu tu radi. I onda to ovi smiksaju, srede i vrate natrag. To je dovoljan primjer kakva mora biti glazba da bi se zavrtila na radiju. Ne smije biti previše dinamike, refren ne smije previše puknut zvučno, u smislu sad nas dvojica negdje sjedimo i pričamo i odjednom prestanemo pričati i počnemo slušati glazbu jer nam je neki pjevač privukao pažnju i hoće nam nešto reći. Dakle, da prestanemo piti Žuju i gledati utakmicu, već da se okrenemo prema radiju i počnemo slušati pjesmu. To više nikome nije u interesu. Nekad su se takvi izvođači tražili, upravo tko će prvi objaviti takvu pjesmu. Danas je to nemoguće. Danas je u radijskom eteru stvarno teško prepoznati gdje neka pjesma počinje, a gdje završava. Zna se koji tempo mora imati. To je kao u elektroničkoj glazbi na partyju, zna se od kud do kud možeš, ako si ispod tog tempa: „stari, prespor si, ili prebrz si.“ Dakle jedino je važno da si unutar zadanog tempa i unutar zadanih frekvencija, sve drugo se ne pušta. Jedino u nekim terminima iza ponoći ili u specijaliziranim emisijama koje se zovu „15 minuta čudne glazbe“.

Kako se razvija situacija nakon „Mamuta“? Bio je u međuvremenu i prvi, dvostruki, live album iz Doma sportova… Obzirom na sve izrečeno, kakav je tempo rada?

Damir Urban: Mi smo odavno napravili sljedeći, a nakon njega i sljedeći album.

O, pa to je super produktivnost!

Damir Urban: Problem je s dvije strane. Ja sam sve stariji i sve mi se manje da misliti o nekim stvarima i sve mi se manje da jebavat s nekim, po meni, sekundarnim stvarima, jer glazba je ovdje jedino bitno, a vremena koja dolaze i koja su već sada donose upravo suprotno – sve je bitnije od same glazbe. Trebalo bi jako puno vremena provoditi snimajući spotove, raditi PR, a meni se to stvarno ne da.

Pa jesu li spotovi i dalje važni kao što su bili prije?

Damir Urban: Medij se promijenio. Ne vrte se na televiziji, ali i televizija je kao medij umrla. Vrte se na internetu. Kad se vidi koliko ljudi vremena provode na internetu, onda je internet preuzeo primat televiziji. Vjerujem da spot na Youtubeu ima isti učinak kao nekad na HTV-u.

Mislim u smislu budžeta kojeg treba uložiti. Puno stranih izvođača radi skoro pa isključivo lyrics videa, jer i na zapadu su budžeti srezani i smanjeni. Dakle, puno njih je u startu prekrižilo bilo koju televiziju.

Damir Urban: Ono da se glazba vizualizira, da ne bude samo jedna slika, ili nikakva slika kao na Soundcloudu?

Pa da.

Damir Urban: U pravu si. Situacija se potpuno promijenila. Danas imaš klince koji su doma na kompjuteru i rade čuda sa glazbom. Možda nije potrebno ići u velike studije, makar za žive bendove i živu glazbu je uvijek potrebno ići u studio, a s druge strane i spotovi su se promijenili. Mi i dalje razmišljamo u konceptu da radimo spotove koji se baziraju isključivo na ideji, a ne na upucanoj lovi u to, tako da i dalje razmišljamo o tome da napravimo spot bez montaže ako netko ima dobru ideju da upali kamericu i to snimi. I ako je to dobro, držat će vodu, ako nije, neće te spasiti ni 600 kadrova. Vjerojatno je istina negdje u sredini. Ja sam prinuđen funkcionirati onako kako tržište funkcionira i bude li se tražilo uskoro da svaki glazbenik mora doći na neki trg i izderati se svoje ime u sljedećih mjesec dana barem jednom vjerojatno bih se nastavio baviti glazbom, jer ću i ja doći na red da to učinim. Suludo, ali istinito. Nije mi drago da je tako, ali je tako.

A u ovom ozračju singlova? Singl, singl, singl, singl pa EP, pa opet singlovi do albuma? Dakle obrnuti proces.

Damir Urban: Pa evo „Mamut“ je čisti primjer da je album kao forma mrtav. Naravno da se nešto prodalo, ali to je uglavnom starija publika ili bar oni fanovi koji skupljaju i moraju imati sve, ali oni bi kupili i majicu, njima čak ne mora biti ni CD u igri. Mi dosta sviramo i imamo vjernu publiku, ali eto zna se dogoditi da sviramo nešto s „Mamuta“ i onda me netko pita jel’ to s novog albuma, a ujedno mi govori da mu je taj novi album i najbolji. Što znači da kad netko kaže album, da se ploča svede na one pjesme koje si ti zapravo sam izdvojio i gurnuo, što je nekad i krivo. Možda bend nekad i promaši, možda su najbolje pjesme ostale bez spota i bez podrške. Puno njih objavljuje na taj način prvo singlove, a potom album, a onda i taj album nije ništa drugo već nakupina singlova. Nema druge. Koliko god bio protiv toga, ja sam veliki fan vinila, drago mi je da se taj trend vraća, kao što se vraća i trend kazeta, ali kad se na njima prestalo objavljivati, ja sam prešao na CD-e. Tako da bude li album kao forma zamro, nikad neće zamrijeti, mislim na ovu formu da objaviš prvo album, pa onda singlove, vjerojatno ćemo i mi onda tako krenuti.

Kad smo već kod vinila, razmišljaš li o objedinjavanju svoje diskografije na vinile, jer, eto, moderno je? Na kraju krajeva, dogodilo se prošli mjesec u Velikoj Britaniji da je više novaca zarađeno od prodaje vinila nego od mp3 downloadinga, što opet u neku ruku govori da su vremena turbulentna, ne može se više sa sigurnošću reći da je mp3 budućnost.

Damir Urban: Isto kao i koncertna glazba. Koncerti su u poletu. Okupili su se mnogi koji nisu postojali po trideset godina samo zato jer su shvatili da je dobro vrijeme da se okupe jer ima toliko potencijalne publike za njihove live nastupe da bi bili glupi da sad ne idu pobrat novce. To znači da vani postoje izvođači koji možda ne prodaju ni ploče ni CD-e u nekom značajnijem broju, ali zato u liveu prodaju sve. Očito je ta neka društvena otuđenost u smislu da živiš u virtualnoj realnosti donijela taj poriv kod ljudi u smislu: “Okej na društvenim sam mrežama tri-četiri dana, ali za vikend moram ići na neki koncert!” Jednostavno postoji potreba da se u tijelo unese tu vibraciju koju ti može samo živi bend pružiti. Što se tiče vinila, postoji varijanta i meni je to želja i još uvijek razmišljam o reizdavanju nekih albuma, ali s nekim malim promjenama, znači da se jedna do dvije pjesme zamjene nekim drugima pa da i to bude neki dodatni povod za reizdanje. A ovo sljedeće što radimo je, baš smo nakon zadnjeg koncerta u Ilirskoj Bistrici našli ljude koji štampaju vrlo male tiraže vinila po narudžbi, koji rade zapravo master na vinilu. To nije štampanje, već graviranje. Dakle vinil velike kvalitete, štampaju u 1,5,10, 20 komada, koliko želiš, i razmišljali smo da čak neke svoje demo uratke štampamo na vinilu i na taj način ih trajno pohranimo i sačuvamo.

Još nismo ni dotaknuli dvostruki božićni koncert u Tvornici. Kako će to izgledati? Klasično urbanovski; dva koncerta, dva različita seta?

Damir Urban: Dogodila se zanimljiva situacija da sam neki dan pričao s bendom negdje u ponoć na probi, i sad više ne znam tko je točno to pokrenuo. (smijeh) Uglavnom, pročitali su moju izjavu negdje o koncertu i neko je pitao: „Čekaj, jel ti to pričaš o našem koncertu?“ (smijeh). Ono što hoću reći je da to izgleda puno spektakularnije u medijima nego što izgleda nama. Mi ćemo imati dva koncerta s različitom set listom, ponovit ćemo neke pjesme da bi koncert doživio neku višu točku. Razmišljamo da jedan od koncerata napravimo djelomično unplugged i lakši, a drugi dan ne, a koji dan, ne znam još. Mislim vrlina ovog benda, po meni, nije da ćemo mi tamo donijeti neki vizualno zvučni spektakl, nego upravo taj ljudski glazbeni faktor. To što sviramo jako dugo zajedno i što volimo to što radimo. Uvijek sam se nekako divio bendovima koji su postali veliki kao Nick Cave And The Bad Seed ili R.E.M. koji nisu dozvolili da ih uspijeh previše promijeni, to su uvijek bili ti ljudi na sceni, samo je scena bila veća. Mislim da u današnje vrijeme, pogotovo u današnje političko vrijeme, koje nam se nameće, potrebno je što više gurati neku bliskost i intimnost, neku ljudsku stranu koncerta, a micati nešto što čini razliku i što nas dijeli od publike, u smislu: “Gle kako dobro izgledamo i kako meni bijelo svjetlo lupa po glavi”. Možda bi čak bilo najbolje da ničeg nema na bini, da mi dođemo popričamo s publikom i onda im odsviramo dva sata onog što želimo. Možda bi to bio neki vrhunac bliskosti i demistifikacije rokenrola, ali naravno da to nećemo napraviti. Ali meni je svakako nije izazov kako izgledati i kako učiniti sebe što boljim, što više vizualno zanimljivijim i bend što teže razumljivim glazbeno gledano. Baš obratno, najveći izazov mi je što više oguliti sebe i staviti na stol svoja jaja i nedostatke i nadati se da će publika prihvatiti tu komunikaciju i shvatit da postoji puno više stvari koje nas spajaju i čine istima nego onih koje nas čine različitima. To je ono što je potrebno i što trenutno fali rock sceni. Ako su spotovi krajnji vid otuđenja i prikazivanja ljepšeg, namještenog i onda plasiranog svijeta glazbenika, onda bi live nastup trebao biti opozit toga. Znači nema spota, nema montaže, montirajte sami.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK 5.00 HRK 10.00 HRK 20.00 HRK 50.00 HRK 100.00 HRK 200.00 HRK


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X