Razgovor s riječkim glazbenikom čijeg je ‘Kunderu’ naslijedio ‘Mamut’.
Tuga se osjeti na „Mamutu“ kao najmelankoličnijem albumu dosad. Ideja potonuća, što fizičkog, što moralnog…
Da, to je dokaz da se dogodilo ono što sam mislio da će se dogoditi. Moja me žena prva proglasila paranoikom. Dio stvari se događa, a dio će se tek dogoditi. Predvidio sam to nekako. Ljudi bi me znali pitati što će se dogoditi. Kažu mi da sam im godinama prije točno rekao kako će se neke stvari odviti, smijali su mi se, a onda se to točno tako dogodilo. Želim ti reći da im nisam ništa rekao, nego dao dvije-tri knjige da pročitaju koje ne govore o onome što će biti, nego o tome što je bilo, pa onda sam možeš zaključiti.
Tomislav (Torjanac, op.a.) i ja smo već kod omota razgovarali o tome. Ovo društveno uređenje moralo se urušiti samo u sebe. To sigurno nije uređenje koje je u stanju čovjeka ispuniti, učiniti mu život lijepim i životnim. On je vrlo svjesno vezao riječi poput “komununizma” i “jugonostalgije” da nekome ne bi palo napamet nešto proučiti u tom sistemu. U tom si slučaju automatski nepoželjan. Makar tih fenomena kod nas ni u svijetu nikad nije bilo. Nigdje nije zaživio komunizam. Da bismo ga morali osuditi, morali smo ga vidjeti. Neka mi netko kaže gdje je postojao? Sistem nas svjesno siše. Nemoguće je da to ne djeluje na sam album. Živimo u vrlo zanimljivom vremenu gdje nas još puno toga čeka. Zbog toga vjerujem da će ubrzo biti još puno više razloga da radimo tužne albume. Ali ako su albumi kao izložbe slika jednog slikara prikazi određene faze stvaranja, bilo bi suludo da slušaš naše albume i da ne znaš po senzibilitetu kada je nastao. Kad čuješ taj zvuk i tu boju, znat ćeš kada je nastao.
Vratit ćemo se na to, ali sad mi zapravo pada napamet jedan estetsko-poetički sasvim kontradiktoran i drukčiji album, kako i sam kažeš, po senzibilitetu. „Kundera“ od prije tri godine nema tendenciju prikaza rasapa društva, potonuća i otužnosti moralne propasti poput „Mamuta“.
Jebiga, ona je odražavala nadu. To su bila vremena preokreta u cijelome svijetu. Znaš što se događa? Kad stvari u nekom trenutku krenu loše, postoji ona mogućnost da se preokrene na dobro. Ta ploča je imala jedan poetski zadatak pokušati svijet prikazati dobrim ako to odlučimo i takvim ga učinimo. Pa sami vizuali su vedri: lijepe boje, sve je vedro, snijeg je na pupoljcima, ali kad se snijeg otopi taj cvijet će možda propupati, ali možda se i smrznuti. Tu smo pokušali i tempom gurati naprijed. Nešto je u njemu pozitivno pulsirajuće.
Nekako je to bio očekivani nastavak s ovim albumom.
To bi se i dogodilo da je izišao odmah. Na Žumberku smo tada snimili hrpu pjesama i vidjeli da oni nisu stilski iste pa smo odvojili šest pjesama kao najavu albuma. Međutim, kad je „Kundera“ izišla, zaživjela je kao samostalan album. Ljudi su je slušali, počeli smo ga promovirati, počela se prodavati i za nju smo dobili Porina i neke druge nagrade. U dogovoru s kućom odlučili smo ne objaviti odmah nastavak da ne ubije ovaj EP i mogućnost da zaživi kao samostalan album. Malo smo pričekali i tako smo s čekanjem počeli raditi nove stvari. Vidjeli smo da imamo vremena i odlučili smo napraviti novo. Napisao sam nove tekstove, snimio nove vokale. Neke su stvari nastale ispočetka i sada imamo djelo koje nije nastalo tada, nego sada i to je taj put.
Kad sam nešto ranije bio na kavi s Torjancem, rekao mi je nešto glede ovog albuma koji je dizajnirao, a što mi je ušlo u uho. Uvijek imaš neku melodioznost u svojoj glazbi, ali ovaj si puta sporiji i staloženiji. Počinješ se fokusirati na recital, naraciju s ovim albumom.
Ne mora recital biti vezan isključivo za nešto nježno. U ovoj situaciji nemamo o čemu previše srati. ‘Ajmo stvari ogoliti i svesti na ono što jesu. Sve postaje tvrđe i ogoljenije jer tako treba i biti. Ne mogu reći da sam svjesno na ovoj ploči odlučio raditi recital, a ne melodiju. To se samo od sebe dogodilo. Tekstovi su bili duži, a da bih im dao na važnosti i težini, jednostavno sam se trudio što manje kenjati.
Koji je onda politički program „Mamuta“?
„Mamut“ nije odgovor na političku situaciju, nego je on njen odraz i način kako postaviti pitanje. Ne bih se usudio davati odgovor na ovu političku situaciju. Ono što mislim da može svatko od nas jest dati svoj doprinost. Ako pošaljemo intimnu i dobru energiju kroz glazbu, tekst, svoj primjer onda osoba nakon takvog koncerta, nastupa i takve pjesme ne može izaći na ulicu i nekoga vrijeđati na nekoj osnovi i izazvati agresivno ponašanje ili nasilje. Mislim da je nemoguće da netko nakon slušanja „Mamuta“ iziđe na ulicu, opali nekoga po glavi jer je druge vjeroispovijesti. Ljudi koji čitaju dobre knjige i slušaju dobru glazbu nisu u stanju činiti loše stvari. Da se vratimo na koncert. Ako Milica Šerbedžija i Lovely Quinces s nama daju sve od sebe i na jedan intiman način damo ono ljudsko i prijateljsko, nemoguće je izlaskom iz dvorane raditi nešto loše. Ma nemoguće! Zato mislim da „Mamutom“ ne dajemo odgovor. Nego stavljamo karte na stol bez uljepšavanja i dajemo sve od sebe od te točke. Što ljudskije i svatko koliko može. Bez obzira na to, ne očekujem dobar ishod. No izginut ćemo pokušavajući.
Nemoj tako. I sam si rekao da će se voda povući. No drago mi je da si sve ovo spomenuo pred Tomislavom Torjancem koji je radio vizualni identitet albuma i prvog singla. Što vas je vodilo u procesu vizualizacije?
Postoji vrijeme upoznavanja kada ljudi izmjenjuju informacije, ideje, nevezano za album – o životu uopće. U jednom trenutku kada se ljudi shvate i kliknu, onda postoji veza između tih ljudi, uvažavanje i poštovanje. Ako ti ljudi nešto stvaraju, onda se to prenosi i na njihova djela. Onda se to pusti. Tomislavu nemam što reći. Ideja je krenula da je to album ovih pjesama, ali je omot njegovo djelo i nitko mu se nije miješao u proces. Možemo to komentirati, ali bit je stava jer sam siguran da će dati i napraviti sve od sebe.
Za kraj, svakako treba pitati tebe, Tomislave, što te povelo u oblikovanju vizualnog identiteta albuma?
Iz nekog razloga prva asocijacija na prvu stvar koju sam čuo, a to je bila „Sutra ćemo pričati“, bio je njemački ekspresionizam. On je sam po sebi mračan, ali je istinit. Ekspresionizam je kao fenomen sam po sebi stavio naglasak na moment izražavanja i samoizražavanja. Otišao sam vizualno u smjeru koji je mračan. Ne bih rekao da su vizuali sami po sebi mračni, nego paleta boja. Ne vizualiziraju grozna djela koja sama po sebi vizualiziraju mračne poruke. Ovdje ih nema. Meni su vodilja bili kazalište i tip kazališne rasvjete. Vizuali su kombinacija skulpture, slike u ulju i digitalnih zahvata. Više je vođeno nekakvim filmom njemačkog ekspresionizma iz 1920-ih godina. Ne znam kako je došlo do toga. To je taj neki klik koji dobijem kad čitam tekst ili slušam pjesmu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
