Marko Brecelj u zagrebačkom je MM-u održao dva nastupa iste večeri. U 21 h za odrasle, a u 18 h debitantsku priredbu za djecu uzrasta 6-16 g., nazvanu ‘Publici budućnosti’. Za prosudbu uspješnosti mekoteroristovog obraćanja osnovnoškolcima zamolismo pripadnicu publike budućnosti, desetogodišnjakinju. Dakle:
U subotu, 5. ožujka bila sam s prijateljima iz škole, Dorom i Lovrom na koncertu-predstavi Marka Brecelja „Publici budućnosti“. Počelo je u 18 sati i trajalo do 19 sati i nešto sitnoga. Ne, ne, ne… Neću da bude izvještaj, već moj doživljaj i moje mišljenje. Meni se svidjelo, a sad da opišem kako je to izgledalo meni. Nakon što je odsvirao prve dvije pjesme rekao je da smo puno izdržali i da ćemo izdržati još jednu pjesmu. Taj dio mi se svidio, jer je šaljiv. Nakon tri pjesme na običnoj, akustičnoj gitari, prešao je na električnu gitaru. Između pjesama govorio je nešto šaljivo, među ostalim: „Jel’ se ovo snima?“
Kao dokaz Zlatnog doba poklonio nam je balone zlatne boje. Da to opišem. Uzeo je vrećicu s balonima i izvadio dvije šake svakom od djelitelja. Bilo ih je troje, djece iz publike, među kojima sam bila i ja. Kad smo podijelili balone cijeloj publici i vratili se na mjesta, Marko je napuhao balon tako jako da je puknuo. To je učinio zato da nam pokaže kako ide pljesak Zlatnog doba. Zlatno doba je ovo doba u kojem smo mi sada. U publici su neki „pljeskali“ tako kako nam je pokazao, a neki su jednostavno napuhali balone i zadržali ih. Kao ja. Manja djeca su se uglavnom počela igrati balonima.
Objasnio nam je što je to žicanje, a dok nam je pokazivao žicu slučajno se porezao i tako nam dokazao kako je ta žica opasna i oštra. A kakva je to uopće bila žica? E, pa to vam je žica koju stavljaju oko države penzionera (Slovenije). To je granica.
Jedino me nešto zanima. Zašto Marko nije pjevao i neke pjesme na bosanskom, ako se predstavio da mu je jedan od roditelja, ne sjećam se točno koji, Bosanac.
Ne znam za ostale, ali ja mislim da je bilo poprilično zabavno. Njegovi štosovi, fore i ideje bili su primjereni za djecu mog uzrasta (10 g.). I Dora i Lovre su također rekli da im je bilo odlično. Svidjelo mi se i to što je bilo rano, što je govorio jako dobre šale, njegov izgled „kao Djed Mraz na godišnjem“, to što je komunicirao s publikom i davao nam zadatke i odgovarao na pitanja kad nam nešto nije bilo jasno, pogotovo onom dječaku u prvom redu. Simpatičan stari dedek.
Ima smisla za djecu. Pjesme su bile štosne. Pjesme koje je pjevao na hrvatskom sam razumjela, a one koje je pjevao na slovenskom donekle, neke riječi. Svidjelo mi se da je pjevao na slovenskom zato što mi se svidio taj jezik, jer ga ne poznajem. Najbolje sam zapamtila pjesmu „Parada“, jer sam je već prije slušala kod kuće. Još sam zapamtila onu pjesmu u kojoj stihovi idu: „Marljiv kao lav, hrabar kao mrav, hladan kao med, sladak kao led, oštar kao pas, vjeran kao nož.“ I „Naše malo dijete“ koje „ne zna reći hvala.“
Kao vrhunac, na kraju si je zapalio kosu. Upaljeni upaljač prinio je kosi i frc, frc, na desnoj strani, pa frc, frc, na lijevoj strani. Dimilo se i dimilo. A bome i smrdilo. Bilo je smiješno i nisam se zabrinula, jer, ono, čovjek zna što radi. Prije paljenja kose nam je i rekao da je to već učinio mnogo puta i da se ne brinemo.
Rado bih preporučila svojim PRIJATELJIMA da odu na Markov nastup za djecu kad budu imali prilike. Kad bi mi se ukazala prilika, išla bih opet. Bilo bi dobro da Marko održi svoju priredbu u našoj školi, a i u drugim školama. I rado bih da i neki drugi koncerti počinju ranije, da mogu ići na njih. Npr. Parni valjak, Stampedo, Gustafi, Gego, Oliver Dragojević, Miki Solus, Cinkuši. Recimo, izvrsno mi je bilo na koncertu grupe Jazz Me Do koji je počeo u 11 h.
P. S. Opaska uredništva. Poštovani čitatelji. Ovaj osvrt napisala je kći našeg suradnika. Nije riječ o nepotizmu, protekciji, vezi, nego naprosto o činjenici da nam se učinilo da je najprimjerenije da svoj dojam o priredbi za djecu napiše dijete, pripadnik, pripadnica publike kojoj je nastup i bio namijenjen. Privoliti na to vlastito dijete, koje je pri ruci i s kojim se može organizirati vrijeme pisanja te dobiti odobrenje roditelja (samog sebe), naprosto je bilo najlakše i najjednostavnije. Hvala na pažnji i razumijevanju. – Janko Heidl
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
